SVJEŽA RIJEČ SVAKOGA DANA
Svima koji žele čuti, Bog govori svježu riječ svakoga dana, ali mnogi je ne mogu čuti, jer im srce otvrdnjuje. U Hebrejima čitamo: "Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja" (Heb 3,7-8). Božji glas je glas "danasa". On želi da čujemo glas koji se odnosi na sada.
Isus nas je upozorio na slušače kamena tla: "Posijani na kamenito tlo jesu oni koji, kad čuju riječ, odmah je primaju s radošću, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Nato, kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu" (Mk 4,16-17). To se odnosi na one koji vole čuti, koji s radošću primaju sve što Bog kaže. Ali Riječ ne potone u njih. Božji glas ih ne mijenja. Ostaju neslomljeni, sa srcem koje se pretvara u kamen. Gdje su kamena srca? U Zatvoru? Na ulici? Nažalost, najtvrđa srca mogu se naći u domu Božjem među onima koji čak ni ne znaju da otvrdnjuju!
Dopustite mi reći kako kršćani razvijaju tvrdo srce. Odbijaju dopustiti glasu Božjem da smrska njihovu tvrdokornu volju. Oni čuju glas Božji u njegovoj Riječi, u propovijedanju, a ponekad čak i tihi glasić. Međutim, ne žele mu se pokoriti! Riječ ne može pustiti korijen. A tu je i nešto gore. Svakoga dana Bog poziva svoj narod u tajnu klijet molitve jer želi govoriti. On želi govoriti o poslušnosti, o problemima, o budućnosti, o davanju vodstva. "I premda vas neumorno opominjem, vi ne slušajte, a kad vas zovem, vi se ne odazivate" (Jer 7,13). Svaki put kad obijemo taj poziv te umjesto toga idemo za svojim vlastitim interesima i poslom stavljajući druge stvari ispred Boga, svaki put kad promašimo dan da ne čujemo, svaki dan kad odbijamo čuti, naše srce postaje hladnije i hladnije. Svaki put kad radije slušamo drugi glas nego da čekamo kako bismo čuli njegov glas, malo više otvrdnjujemo.
Kad se odbijamo disciplinirati kako bismo bili nasamo s Bogom da čujemo njegov glas, postajemo stranci tom glasu. Sramotno je primijetiti što se danas događa u tolikim crkvama, s tolikima koji više ne prepoznaju glas Božji. Gospodin vidi kako otvrdnjuju, ali još se uvijek brine za njih i ljubi ih. I tako okreće svjetlo svoga Svetog Duha na njih, donoseći riječ koja pali i probija – gromoglasni glas – da bi ih probudio. Ali njih riječ sablažnjava; sama Riječ Božja, koja je tu da ih izbavi, sablažnjava ih te se razljute i presušuju! "Kad iziđe sunce, uvenu i usahnu" (vidi Mt 13,6).
Isus nas je upozorio na slušače kamena tla: "Posijani na kamenito tlo jesu oni koji, kad čuju riječ, odmah je primaju s radošću, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Nato, kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu" (Mk 4,16-17). To se odnosi na one koji vole čuti, koji s radošću primaju sve što Bog kaže. Ali Riječ ne potone u njih. Božji glas ih ne mijenja. Ostaju neslomljeni, sa srcem koje se pretvara u kamen. Gdje su kamena srca? U Zatvoru? Na ulici? Nažalost, najtvrđa srca mogu se naći u domu Božjem među onima koji čak ni ne znaju da otvrdnjuju!
Dopustite mi reći kako kršćani razvijaju tvrdo srce. Odbijaju dopustiti glasu Božjem da smrska njihovu tvrdokornu volju. Oni čuju glas Božji u njegovoj Riječi, u propovijedanju, a ponekad čak i tihi glasić. Međutim, ne žele mu se pokoriti! Riječ ne može pustiti korijen. A tu je i nešto gore. Svakoga dana Bog poziva svoj narod u tajnu klijet molitve jer želi govoriti. On želi govoriti o poslušnosti, o problemima, o budućnosti, o davanju vodstva. "I premda vas neumorno opominjem, vi ne slušajte, a kad vas zovem, vi se ne odazivate" (Jer 7,13). Svaki put kad obijemo taj poziv te umjesto toga idemo za svojim vlastitim interesima i poslom stavljajući druge stvari ispred Boga, svaki put kad promašimo dan da ne čujemo, svaki dan kad odbijamo čuti, naše srce postaje hladnije i hladnije. Svaki put kad radije slušamo drugi glas nego da čekamo kako bismo čuli njegov glas, malo više otvrdnjujemo.
Kad se odbijamo disciplinirati kako bismo bili nasamo s Bogom da čujemo njegov glas, postajemo stranci tom glasu. Sramotno je primijetiti što se danas događa u tolikim crkvama, s tolikima koji više ne prepoznaju glas Božji. Gospodin vidi kako otvrdnjuju, ali još se uvijek brine za njih i ljubi ih. I tako okreće svjetlo svoga Svetog Duha na njih, donoseći riječ koja pali i probija – gromoglasni glas – da bi ih probudio. Ali njih riječ sablažnjava; sama Riječ Božja, koja je tu da ih izbavi, sablažnjava ih te se razljute i presušuju! "Kad iziđe sunce, uvenu i usahnu" (vidi Mt 13,6).