DUBOKO POKAJANJE

"… podignutih ruku … zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje … I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod, rekoše svemu narodu: 'Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!' Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,6-9).

Njihova prva reakcija na Riječ bila je uzbuđenje i radost! Vikali su "podignutih ruku … Amen! Amen!" David je rekao: "Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte" (Ps 134,2). Ali Riječ ih je ubrzo bacila ničice na zemlju. To je pravo pokajanje – kad smo Riječju Božjom bačeni na tlo. "… zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje … sav narod plakaše slušajući riječi Zakona." Drhtali su pred Riječju Božjom, zatim su je uzeli k srcu i pokajali se.

Kad dođe probuđenje Duha Svetog, kršćani ne zamjeraju, ne ogovaraju, ne kleveću i ne nalaze pogreške. Ne pokušavaju ispraviti crkvu ni pastore. Ne sjede besposleno pred televizorom! Ne! Oni su ničice pred Bogom plačući jer je Riječ pogodila njihovo srce. Ne osuđuju druge i ne gledaju druge. Osvjedočeni su Riječju jer nisu zadovoljili.

U Rimljanima 12,9-21 apostol Pavao govori o obilježjima onih koji su stvarno raskajani. On započinje govoreći: "Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja (licemjerja). Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome! U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi Duhom! Gospodinu služite! Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni" (Rim 12,9-12).