TIHI SVJEDOCI?
Pavao je raspirio stvari propovijedajući Isusa kralja s uskrsnom silom: "… na trgu svaki je dan s onima koje bi tu zatekao navješćivao … Isusa i uskrsnuće" (Dj 17,17-18). Ako postoji ijedno mjesto gdje kršćani skrivaju svoje svjetlo, to je njihovo radno mjesto. Mnoštvo kršćana u ovoj zemlji sjedi u domu Božjem i navješćuje svoju ljubav za Isusa, međutim, kad odu na posao, bojažljivi su i srame se Krista.
Zašto takva kukavička tišina o Isusu od kršćana koji mole, proždiru Riječ i hodaju u svetosti? Zbog toga što naša srca nisu ozlojeđena – što je potpuno suprotno Pavlu – kad vidimo ljude predane idolopoklonstvu svuda oko sebe (vidi Dj 17,16). Nemojmo se usuditi reći: "Ali Pavao je bio propovjednik. On je bio pozvan na to djelo!" Svi smo mi poslanici Isusa Krista i zapovjeđeno nam je da nikada ne skrivamo svjetlo pod posudom.
Atenjani su bili točno poput ljudi s kojima danas radite, "ni na što drugo ne trošeći vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju" (Dj 17,21). Tako je to i širom ove nacije – većina oko vas na poslu predana je idolopoklonstvu, naklapanju, praznovjerju svih vrsta.
Pavao veličinu ovog problema nije ostavio za kasnije. Njega nije porazilo što sotona drži taj grad, jer znao je da ima tajno oružje protiv toga – evanđelje sile uskrsnuća! On je skinuo oči s onoga što je đavao činio i usmjerio ih na ono što Isus može učiniti u uskrsnoj sili! Nije mario što su ga nazivali "brbljavcem", besposličarom, propovjednikom besmislica.
Jesu li vas ikada nazvali "brbljavcem"? Možda vam je netko rekao: "Ne narušavaj moja prava. Prestani gurati svoju vjeru u mene! Prestani me pokušavati navesti da vjerujem kao ti!" Ništa od takvog izrugivanja nije moglo zaustaviti Pavla jer mu je srce krvarilo. On je znao da ako ne zauzme stav za Krista, oni oko njega umrijet će u svome grijehu.
Nije dovoljno samo ispravno živjeti ili biti dobar primjer. Previše dugo skrivali smo se iza starog klišeja: "Djela govore glasnije od riječi." Tvrdimo da smo tihi svjedoci i da živimo Njegov život, ali naše svjedočanstvo mora uključivati i izgovorenu Riječ: "Stražari ti glas podižu" (Iz 52,8). "Kako li će čuti bez propovjednika?" (Rim 10,14).
Zašto takva kukavička tišina o Isusu od kršćana koji mole, proždiru Riječ i hodaju u svetosti? Zbog toga što naša srca nisu ozlojeđena – što je potpuno suprotno Pavlu – kad vidimo ljude predane idolopoklonstvu svuda oko sebe (vidi Dj 17,16). Nemojmo se usuditi reći: "Ali Pavao je bio propovjednik. On je bio pozvan na to djelo!" Svi smo mi poslanici Isusa Krista i zapovjeđeno nam je da nikada ne skrivamo svjetlo pod posudom.
Atenjani su bili točno poput ljudi s kojima danas radite, "ni na što drugo ne trošeći vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju" (Dj 17,21). Tako je to i širom ove nacije – većina oko vas na poslu predana je idolopoklonstvu, naklapanju, praznovjerju svih vrsta.
Pavao veličinu ovog problema nije ostavio za kasnije. Njega nije porazilo što sotona drži taj grad, jer znao je da ima tajno oružje protiv toga – evanđelje sile uskrsnuća! On je skinuo oči s onoga što je đavao činio i usmjerio ih na ono što Isus može učiniti u uskrsnoj sili! Nije mario što su ga nazivali "brbljavcem", besposličarom, propovjednikom besmislica.
Jesu li vas ikada nazvali "brbljavcem"? Možda vam je netko rekao: "Ne narušavaj moja prava. Prestani gurati svoju vjeru u mene! Prestani me pokušavati navesti da vjerujem kao ti!" Ništa od takvog izrugivanja nije moglo zaustaviti Pavla jer mu je srce krvarilo. On je znao da ako ne zauzme stav za Krista, oni oko njega umrijet će u svome grijehu.
Nije dovoljno samo ispravno živjeti ili biti dobar primjer. Previše dugo skrivali smo se iza starog klišeja: "Djela govore glasnije od riječi." Tvrdimo da smo tihi svjedoci i da živimo Njegov život, ali naše svjedočanstvo mora uključivati i izgovorenu Riječ: "Stražari ti glas podižu" (Iz 52,8). "Kako li će čuti bez propovjednika?" (Rim 10,14).