SNAGA ZA PUTOVANJE
U službu vas ne može postaviti nitko na zemlji. Možete dobiti diplomu teološke škole, biti ordinirani od biskupa ili opunomoćeni od neke denominacije. Ali apostol Pavao otkriva jedini izvor istinskog poziva u službu: "Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu" (1 Tim 1,12).
Što Pavao ovdje misli kad kaže da mu je Gospodin Isus Krist dao snagu i smatrao ga dostojnim povjerenja? Sjetite se apostolova obraćenja. Tri dana nakon tog događaja, Krist ga je stavio u službu – konkretno, u službu trpljenja: "Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za ime moje" (Dj 9,16). To je upravo ona služba na koju Pavao ukazuje kad kaže: "Zato, imajući ovu službu …" (2 Kor 4,1) te nastavlja dodajući: "…jer smo postigli milosrđe, ne malaksavamo…" On govori o službi trpljenja. I jasno daje na znanje da je to služba koju svi imamo.
Pavao nam govori da mu je Isus za tu službu dao jedno obećanje. Krist mu je jamčio da će mu ostati vjeran i da će mu dati snagu u svim njegovim kušnjama. Grčka riječ za dati snagu ovdje znači "neprestano opskrbljivati snagom". Pavao izjavljuje: "Isus mi je obećao da će mi dati i više nego dovoljno snage za ovo putovanje. On mi je dao snagu da ostanem dostojan povjerenja u ovoj službi. Zbog njega neću malaksati ni odustati. Pojavit ću se sa svjedočanstvom."
U svim našim životima događa se promjena. Istina je da se mijenjamo onim čime smo obuzeti. Postajemo kao ono što zaokuplja naše umove. Naš je karakter pod utjecajem onoga što drži naše srce.
Zahvalan sam Bogu za svakoga tko hrani svoj um i dušu duhovnim stvarima. Takav sluga drži uperene svoje oči u ono što je čisto i sveto. On drži svoj pogled čvrsto na Kristu i provodi kvalitetno vrijeme štujući ga te izgrađujući sam sebe u vjeri. Duh Sveti je na djelu u tom svetom čovjeku, neprestano mijenjajući njegov karakter u Kristov. Takvi vjernici bit će spremni za teška i nagla trpljenja koja dolaze. Lijeni vjernici koji ne mole umrijet će od straha ili će doživjeti živčani slom. Njihov će ih strah uništiti jer u sebi nemaju Duha Svetoga na djelu da ih mijenja. Kad teška vremena dođu, oni jednostavno neće uspjeti preživjeti.
Evo Pavlove posljednje riječi na tu temu: "Mi ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila naša služba. Naprotiv, preporučujemo same sebe u svemu kao Kristovi službenici velikom postojanošću: u nevoljama, u nuždama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama … čini se da smo žalosni, a zapravo smo uvijek veseli; čini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogaćuju" (2 Kor 6,3-5.10). Kako "mnoge obogaćujemo"? Sjajeći nadom Kristovom usred naših trpljenja. Kad druge navodimo da pitaju: "Što je njegova tajna? Gdje nalazi takav mir?" nudimo istinsko bogatstvo.