OVI SU LJUDI BILI S ISUSOM

U Djelima 3 nalazimo Petra i Ivana kako idu u hram na molitvu. Pred samim hramskih vratima sjedio je prosjak hrom od rođenja. Ovaj čovjek nikada u svom životu nije napravio ni koraka. Kad je vidio Petra i Ivana, molio je za milostinju. Petar mu je odgovorio: "Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem" (Dj 3,6). Petar se pomolio za prosjaka, govoreći: "U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj" (Dj 3,6). Odmah je čovjek bio iscijeljen! U krajnjoj radosti, počeo je trčati kroz hram skačući i vičući: "Isus me iscijelio!"

 

Svi su se u hramu divili tom prizoru jer su prepoznali čovjeka koji je bio hrom. Kad su Petar i Ivan vidjeli okupljeno mnoštvo, počeli su propovijedati Krista. Tisuće su bile spašene. Međutim, dok su Petar i Ivan propovijedali, poglavari sinagoge "pristupiše k njima … ogorčeni" (Dj 4,1-2). Ti visoki i moćni ljudi pitali su ove učenike: "Kakvom vlasti ili u čije ste ime to učinili?" (Dj 4,7). Petar, ohrabren od Duha Svetoga, odgovorio je poglavarima: "Njegovo je ime Isus Krist Nazarećanin; to je čovjek kojega ste vi samo tri tjedna ranije razapeli. Bog ga je podigao iz mrtvih. On je sad sila koja je ozdravila ovoga čovjeka. Nitko se ne može spasiti ni po kojem drugom imenu. Ako ne prizovete Kristovo ime, bit ćete izgubljeni" (vidi Dj 4,10-12).

 

Poglavari su zaprepašteno sjedili. Pismo kaže: "…počnu se diviti. Prepoznali  su u njima Isusove pratioce" (Dj 4,13). Izraz prepoznati dolazi iz korijenske riječi koja znači "poznat po nekom znaku razlikovanja".

Koji je to bio znak koji je razlikovao Petar i Ivana od njih? Bila je to Isusova nazočnost. Bili su slični Kristu i imali su Duha. 

 

Oni koji provode vrijeme s Isusom ne mogu dobiti dovoljno od njega. Njihova srca neprestano vape da bolje spoznaju svoga Gospodara, da mu se primaknu bliže, da rastu u spoznaji njegovih putova. Pavao izjavljuje: "A svakom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar" (Ef 4,7 te u Rim 12,3). Što je ta mjera o kojoj govori Pavao? Ona znači ograničena količina. Drugim riječima, svi smo mi primili neku količinu spasonosne spoznaje Krista.

 

Za neke vjernike, ta prvotna mjera je sve što žele. Oni žele samo toliko Isusa da pobjegnu od suda, da osjećaju da im je oprošteno, da imaju ugled, da izdrže jedan sat u crkvi svake nedjelje. Takvi su ljudi u "stanju održavanja". Oni daju Isusu samo ono osnovno što se zahtijeva.

 

Pavao je za svakog vjernika želio sljedeće: "On dade jedne kao apostole … proroke … evanđeliste … pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove: da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista" (Ef 4,11-15).

 

Pavao je govorio: "Bog je dao te duhovne darove tako da možete biti ispunjeni Kristovim Duhom. To je od ogromne važnosti jer dolaze varalice da vam otmu vašu vjeru. Ako ste ukorijenjeni u Kristu i sazrijevate u njemu, nikakva prijevarna nauka neće vas pokolebati. Međutim, jedini način da uzrastete do takve zrelosti jest da želite više Isusa."