STVARANJE ŠTOVATELJA
Izlazak 14 opisuje jedan nevjerojatan trenutak u izraelskoj povijesti. Pod Božjim nadnaravnim vodstvom, Izraelci su upravo napustili Egipat. Faraonova vojska krenula je za njima u potjeru. Izraelci su bili odvedeni u jednu dolinu s obje strane okruženu strmim planinama, a pred njima je bilo more. Ovi ljudi nisu još znali da će tu doživjeti najmračniju i najolujniju noć svojih duša. Suočili su se sa strahovitom noći panike i očaja, tako da su bili kušani do krajnjih granica.
Vjerujem da ovaj odlomak govori o tome kako Bog od svoga naroda stvara štovatelje. Doista, nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne pokazuje to snažnije. Vidite, štovatelji se ne stvaraju tijekom probuđenja, u dobra i sunčana vremena ili u vrijeme pobjede i zdravlja. Štovatelji Božji se stvaraju tijekom mračnih i olujnih noći. A kako odgovaramo na naše oluje, određuje nas kakvi smo štovatelji.
Hebrejima 11 daje nam sliku Jakova u njegovoj starosti: "Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa" (Heb 11,21). Zašto je Jakov tako prikazan u dane kad je bio blizu smrti?
On je znao da mu je život pri kraju. Zbog toga ga vidimo kako blagoslivlja svoje unuke. Što, dakle, Jakov čini dok gleda unatrag na događaje u svom životu? Potaknut je na štovanje. Ovaj čovjek nije izgovorio ni riječi. Međutim, dok se oslanjao na svoj štap, diveći se životu koji mu je Bog dao, "duboko se prignuo".
U tom je trenutku Jakov štovao Boga jer mu je duša počivala. On je dokazao da je Bog bio vjeran izvan svake sjenke sumnje. Sad je ovaj patrijarh zaključio: "Kroz kakvu sam god bitku prolazio, Bog mi se pokazao vjernim. Uvijek je bio vjeran! O, Gospodine, svemoćni Bože, prigibam se pred tobom (štujem te)!"
Vjerujem da ovaj odlomak govori o tome kako Bog od svoga naroda stvara štovatelje. Doista, nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne pokazuje to snažnije. Vidite, štovatelji se ne stvaraju tijekom probuđenja, u dobra i sunčana vremena ili u vrijeme pobjede i zdravlja. Štovatelji Božji se stvaraju tijekom mračnih i olujnih noći. A kako odgovaramo na naše oluje, određuje nas kakvi smo štovatelji.
Hebrejima 11 daje nam sliku Jakova u njegovoj starosti: "Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa" (Heb 11,21). Zašto je Jakov tako prikazan u dane kad je bio blizu smrti?
On je znao da mu je život pri kraju. Zbog toga ga vidimo kako blagoslivlja svoje unuke. Što, dakle, Jakov čini dok gleda unatrag na događaje u svom životu? Potaknut je na štovanje. Ovaj čovjek nije izgovorio ni riječi. Međutim, dok se oslanjao na svoj štap, diveći se životu koji mu je Bog dao, "duboko se prignuo".
U tom je trenutku Jakov štovao Boga jer mu je duša počivala. On je dokazao da je Bog bio vjeran izvan svake sjenke sumnje. Sad je ovaj patrijarh zaključio: "Kroz kakvu sam god bitku prolazio, Bog mi se pokazao vjernim. Uvijek je bio vjeran! O, Gospodine, svemoćni Bože, prigibam se pred tobom (štujem te)!"