ODGOVOR JEDNOG PASTORA NA "HITNO UPOZORENJE"
Zadatak istinskog proroka je da upozorava. Nedavno smo primili takvo jasno upozorenje o pogibeljnim danima pred nama. Prorok je kao čovjek koji dolazi upozoriti pastira da se približavaju grabežljivi vuci.
Tada zadatak pastira postaje da adekvatno razabere upozorenje i vodi one koji su pod njegovom skrbi na mjesto mudrosti i sigurnosti. Ja nisam prorok. Ja sam lokalni pastor. I sâm sebe moram zapitati što moram učiniti u svjetlu tog upozorenja od Boga. Što trebam reći onima pod mojom pastirskom skrbi?
Prvo, želim da moj narod jasno čuje riječ. Što ona govori i što ne govori. Neki su čuli za vatre i pljačke i srca su im se ispunila strahom. Ja svoj narod trebam ohrabriti da je Bog uvijek potpuno u kontroli. Bog je suveren. Ništa se ne događa bez njegova upozorenja i savjeta i sve se događa za njegovu krajnju, najvišu slavu. Čak i u najuznemirenija vremena, naš Bog točno zna što radi.
Drugo, želim da oni kojima služim znaju dvije stvari u vezi s gnjevom Božjim. Prvo, neki su vođe u Crkvi nažalost pali u prijevaru da ne postoji nešto takvo kao što je gnjev Božji. Rimljanima 1,18 kaže: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." Neki se ponašaju bezbožno svojim sprečavanjem istine o gnjevu Božjem. Neki vođe umanjuju, ignoriraju ili čak ismijavaju svakoga tko ih podsjeća na neminovnost gnjeva Božjega. Rimljanima 2,5 nam isto tako jasno govori da je gnjev Božji prema onima čija su srca tvrda i okorjela. To vodi do drugog elementa razumijevanje gnjeva Božjeg. On se nikada, nikada ne izlijeva na djecu Božju. U 1 Ivanovoj poslanici 2,2 stoji: "On je pomirnica za grijehe naše." Riječ pomirnica znači "gasitelj gnjeva". Kakva čudesna milost, kakvo iskupljenje! Božji gnjev prema mojem buntovništvu i grijehu bio je ugašen na Kristovu križu! Dolaze teška vremena; kiša pada čak i na pravedne, ali ne i gnjev.
I na kraju, obvezan sam voditi svoje stado koje mi je povjereno s blagošću i trijeznošću. Ako dolazi vuk ili oluja, ja kao pastir moram znati stanje moga stada. Sjedi li netko na ogradi? Potrebno ga je upozoriti da ovo nije vrijeme za kompromis ili blisko spajanje sa svijetom. Zabavljanje u egipatskoj kući tijekom pashalne noći definitivno nije dobra zamisao. Ovo je vrijeme da se ostane blizu Velikog pastira. Ovo je prilika za nas da pozovemo i one vani da uđu. Isus je vrata i on je otvorio svoje srce. Njegov povik je da svi pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Od skrivanja iza dvostruko zaključanih vrata ili bijega na selo bolji je Isusov poziv da se pridružite njegovu stadu.
Kad prorok dođe s porukom upozorenja, ljudi često žele da im prorok dâ specifičan savjet o tome što da učine. Povremeno Bog daje proroku riječ, ali češće to ovisi o pastiru, a još češće o svakom čovjeku Božjem da uzme tu riječ u razmatranje za čitavu svoju obitelj. Kao što pastor upravlja crkvom, svaki čovjek Božji treba voditi računa o svojoj vlastitoj obitelji. Kad dolazi netko upozoriti na dolazak vukova, nije uvijek njegova odgovornost kazati što treba raditi. Mi sami možemo čuti riječ od Boga. Josip je čuo Boga kako mu kaže da spremi hranu za određeno razdoblje koje dolazi (Post 41). Mojsije je čuo Boga kako kaže da prime darove od Egipćana za svoje putovanje (Izl 12). I mi možemo čuti Boga za našu situaciju. Ovce doista čuju Pastirov glas!
Isus – u ovom času i u ovoj oluji – neće samo voditi svoj narod i tješiti svoje stado, nego će mu dati i hrabrost, pouzdanje i srce da služi onima koji će biti pogođeni nevoljom. Jedan je prorok jednom došao Pavlu i prorekao mu da ako ode u Jeruzalem, bit će svezan i zatvoren. Prorok je bio vjeran u iznošenju svoje riječi, ali ovisilo je o Pavlu da čuje od Boga kako da se pozabavi s tim upozorenjem. Nakon što je čuo to proročanstvo, Pavao je ipak odlučio poći u Jeruzalem – spreman riskirati život za evanđelje (Dj 21). Neki će čuti i ostati na mjestu sigurnosti; drugi će čuti i poći na mjesto služenja. Neke su crkve postavljene u gradovima koji će trebati njihovu duhovnu snagu i suosjećanje. Vjerojatno mudrost od Pavla u Efežanima 5,15-18 govori upravo ono što nam je potrebno: "Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom!"
Tada zadatak pastira postaje da adekvatno razabere upozorenje i vodi one koji su pod njegovom skrbi na mjesto mudrosti i sigurnosti. Ja nisam prorok. Ja sam lokalni pastor. I sâm sebe moram zapitati što moram učiniti u svjetlu tog upozorenja od Boga. Što trebam reći onima pod mojom pastirskom skrbi?
Prvo, želim da moj narod jasno čuje riječ. Što ona govori i što ne govori. Neki su čuli za vatre i pljačke i srca su im se ispunila strahom. Ja svoj narod trebam ohrabriti da je Bog uvijek potpuno u kontroli. Bog je suveren. Ništa se ne događa bez njegova upozorenja i savjeta i sve se događa za njegovu krajnju, najvišu slavu. Čak i u najuznemirenija vremena, naš Bog točno zna što radi.
Drugo, želim da oni kojima služim znaju dvije stvari u vezi s gnjevom Božjim. Prvo, neki su vođe u Crkvi nažalost pali u prijevaru da ne postoji nešto takvo kao što je gnjev Božji. Rimljanima 1,18 kaže: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." Neki se ponašaju bezbožno svojim sprečavanjem istine o gnjevu Božjem. Neki vođe umanjuju, ignoriraju ili čak ismijavaju svakoga tko ih podsjeća na neminovnost gnjeva Božjega. Rimljanima 2,5 nam isto tako jasno govori da je gnjev Božji prema onima čija su srca tvrda i okorjela. To vodi do drugog elementa razumijevanje gnjeva Božjeg. On se nikada, nikada ne izlijeva na djecu Božju. U 1 Ivanovoj poslanici 2,2 stoji: "On je pomirnica za grijehe naše." Riječ pomirnica znači "gasitelj gnjeva". Kakva čudesna milost, kakvo iskupljenje! Božji gnjev prema mojem buntovništvu i grijehu bio je ugašen na Kristovu križu! Dolaze teška vremena; kiša pada čak i na pravedne, ali ne i gnjev.
I na kraju, obvezan sam voditi svoje stado koje mi je povjereno s blagošću i trijeznošću. Ako dolazi vuk ili oluja, ja kao pastir moram znati stanje moga stada. Sjedi li netko na ogradi? Potrebno ga je upozoriti da ovo nije vrijeme za kompromis ili blisko spajanje sa svijetom. Zabavljanje u egipatskoj kući tijekom pashalne noći definitivno nije dobra zamisao. Ovo je vrijeme da se ostane blizu Velikog pastira. Ovo je prilika za nas da pozovemo i one vani da uđu. Isus je vrata i on je otvorio svoje srce. Njegov povik je da svi pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Od skrivanja iza dvostruko zaključanih vrata ili bijega na selo bolji je Isusov poziv da se pridružite njegovu stadu.
Kad prorok dođe s porukom upozorenja, ljudi često žele da im prorok dâ specifičan savjet o tome što da učine. Povremeno Bog daje proroku riječ, ali češće to ovisi o pastiru, a još češće o svakom čovjeku Božjem da uzme tu riječ u razmatranje za čitavu svoju obitelj. Kao što pastor upravlja crkvom, svaki čovjek Božji treba voditi računa o svojoj vlastitoj obitelji. Kad dolazi netko upozoriti na dolazak vukova, nije uvijek njegova odgovornost kazati što treba raditi. Mi sami možemo čuti riječ od Boga. Josip je čuo Boga kako mu kaže da spremi hranu za određeno razdoblje koje dolazi (Post 41). Mojsije je čuo Boga kako kaže da prime darove od Egipćana za svoje putovanje (Izl 12). I mi možemo čuti Boga za našu situaciju. Ovce doista čuju Pastirov glas!
Isus – u ovom času i u ovoj oluji – neće samo voditi svoj narod i tješiti svoje stado, nego će mu dati i hrabrost, pouzdanje i srce da služi onima koji će biti pogođeni nevoljom. Jedan je prorok jednom došao Pavlu i prorekao mu da ako ode u Jeruzalem, bit će svezan i zatvoren. Prorok je bio vjeran u iznošenju svoje riječi, ali ovisilo je o Pavlu da čuje od Boga kako da se pozabavi s tim upozorenjem. Nakon što je čuo to proročanstvo, Pavao je ipak odlučio poći u Jeruzalem – spreman riskirati život za evanđelje (Dj 21). Neki će čuti i ostati na mjestu sigurnosti; drugi će čuti i poći na mjesto služenja. Neke su crkve postavljene u gradovima koji će trebati njihovu duhovnu snagu i suosjećanje. Vjerojatno mudrost od Pavla u Efežanima 5,15-18 govori upravo ono što nam je potrebno: "Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom!"