ČAK JE I APOSTOL PAVAO IMAO LOŠE DANE

Pavla je pogodio loš dan dok je putovao u Makedoniju. "Kad smo došli u Makedoniju, naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe – iznutra zebnje" (2 Kor 7,5). Ovaj pobožan čovjek je priznao da je njegova unutarnjeg čovjeka mučila ne samo jedna zebnja, nego mnoge zebnje.

Pavao zaista nije bio nadčovjek. Bio je podređen istim ljudskim emocijama kao i svi mi. U jednoj točki svi su se vjernici u Aziji okrenuli protiv njega, ljudi za koje bi on dao svoj život. Zapisao je: "Što vas više ljubim, manje sam ljubljen" (2 Kor 12,15).

Da, Pavao je imao strašne dane. Ali nikada se nije predao svojim osjećajima i iskušenjima koja su ga pratila. U svoje najgore vrijeme je svjedočio: "Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše" (2 Kor 7,4). Zatim dodaje: "Bog, koji tješi potištene, utješi nas" (2 Kor 7,6).

Prolazite li kroz loš dan, loš tjedan, dugačko razdoblje beznađa? Jeste li oboreni, obeshrabreni, s mislima da dignete ruke? Ako je tako, što onda mislite, kako Bog reagira na vašu kušnju? Kori li vas ili kažnjava? Ne, nikada! Pavao izjavljuje: "Gospodin vam nije nikada bliže, nikada spremniji pomoći, nego kad ste na tlu i povrijeđeni."

"Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,3-4). Grčka riječ za tješiti ovdje znači "utješiti ili ohrabriti, pozvati na svoju stranu". Kakva divna istina! Kad prolazimo kroz loše dane, naš nebeski Otac ih koristi da nas privuče bliže k sebi.