UVID U PLAN BOŽJI
"Požuri se dolje! – progovori Jahve Mojsiju. – Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako … Napravili su sebi tele od rastopljene kovine; preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli … Dobro vidim da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim" (Izl 32,7-10).
"Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: 'O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom … Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu …' I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio" (Izl 32,11-14).
Čitajući ovaj odlomak, mnogi kršćani pogrešno pripisuju više milosti i milosrđa Mojsiju nego Bogu. Oni misle: "Mojsije se zalaže za veliku milost za Izraela, dok je Bog spreman uništiti ga." Ništa ne može biti dalje od te istine. Jedini razlog da je Mojsije mogao tako moliti bio je što je poznavao Božje milosrdno srce.
Božja je pravda zahtijevala da narod bude uništen, ali je Mojsije znao da bi Boga previše boljelo da uništi svoju djecu te je tako podigao svoju molbu Bogu: "Znam da tvoja pravda viče i da bi ovaj narod tvrde šije trebao biti zbrisan, ali znam da ti ne bi mogao podnijeti tu bol ako bi to učinio. Poznajem tvoje srce, Bože, i znam da ne možeš uništiti Izraela jer ga ljubiš."
Biblija kaže da se Bog "pokajao", što znači, predomislio se u vezi s time kako će suditi Izraelu. Neće ih uništiti; umjesto toga, narod će sahnuti u pustinji. Iako će mu taj narod svojom nevjerom nastaviti zadavati bol još trideset osam godina, Gospodin ga je ipak štitio, vodio, hranio i odijevao do dana njihove smrti.