HOĆEMO LI NASTAVITI U GRIJEHU
Kad je Pavao prvi put učio istinu opravdanja po vjeri, to je potreslo crkvu. U to vrijeme to je bila nevjerojatna novost. Zapravo, neki su teolozi odgovorili: "Ako mi je oprošteno i ako je Bog tako milostiv da mi slobodno oprašta po vjeri samoj, onda uvijek mogu griješiti tako da Bog može uživati u davanju mi više milosti!" Ti teolozi nisu razumjeli evanđelje.
Zbog križa, Bog je sve u vezi s našim starim tjelesnim čovjekom smatrao završenim. Pavao je pitao: "Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?" (Rim 6,1) te brzo nastavio: "Daleko od toga!" Vjerujem da je Pavao govorio: "Zašto bi se ijedan kršćanin, nakon što je oslobođen takve smrti, vraćao i uskrsavao leš? Zašto se vraćati u život grijeha kad Bog želi oduzeti svu krivnju i osudu i dati sigurnost i mir? Zbog križa možete služiti Gospodinu s radošću i veseljem i biti mu poslušni u novoj obvezi zvanoj ljubav."
"Trebamo li onda", pitate, "jednostavno po vjeri uzeti Isusovu pravednost?" Da, apsolutno! To je ono što kršćanski život znači: po vjeri počivati u onome što je Isus ostvario.
Naš stari čovjek je mrtav, a novi Čovjek je Isus. Kad stavimo svoju vjeru u njega, Bog nas potpuno prihvaća. Smatra nas pravednima, skrivenima na grudima njegova dragog Sina. Dakle, kad god sagriješite ili padnete, brzo potrčite k svome Odvjetniku, Zagovorniku. Priznajte mu svoje neuspjehe i počivajte u njegovoj pravednosti.
Možda ćete pitati: "Zar dobra djela nemaju nikakva mjesta u ovoj nauci?" Dakako da imaju, ali pod ovim uvjetom: dobra djela vas ne mogu spasiti, opravdati te učiniti pravednima i prihvaćenima Bogu. Jedino što vas spašava jest vaša vjera u ono što je učinio Isus!
Što je Isus učinio? Spasio nas je, oprostio nam i prihvatio nas u grijesima, neuspjesima i sličnome. Sad nas Bog vidi jedino u Isusu Kristu i zbog toga moramo doći k našem Spasitelju svaki put kad padnemo. Krv koja nam je oprostila i očistila nas prvi put kad smo došli k Isusu, ista je krv koja će nas nastaviti čuvati dok se on ne vrati.
Zajedno sa sigurnošću dolazi veća obveza da sva svoja djela činimo u njegovoj snazi i sili, a ne da ih pokušavamo činiti u vlastitoj. "Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete" (Rim 8,13).