petak, srpnja 29, 2011

GLAD ZA SVETOŠĆU by Gary Wilkerson

Mladi škotski pastor Robert Murray McCheyne umro je s 29 godina. Prije smrti, svojoj je crkvi donio veliko probuđenje. Ovaj tjedan pročitao sam citat tog čovjeka Božjeg u kojem kaže: "Najveća potreba moga naroda je moja vlastita svetost."

Imamo obilje rječitih propovjednika, više nego obilje karizmatičnih osoba i više nego dovoljan broj vođa velikih profila. Ono što nam nedostaje jesu sveti ljudi Božji. Narodu je potrebno vidjeti više od same kvalifikacije službe svojih vođa, oni trebaju vidjeti sveto srce.

Pastor ne može svoju zajednicu odvesti dublje u dubinu Kristovu nego što je sam ušao.

Kakav je rezultat crkve koja ima velike programe, briljantno vodstvo, zanimljive predstave i najmodernije zgrade, a ni u primisli nema vizije da bude svet narod? Kakvo dobro može izaći iz angažiranja govornikâ za zabavna događanja ako vođa nije čovjek željan prignuti se u slomljenosti te ponizno priznati koliko su on i njegova zajednica otuđeni od svetog i strahovitog Boga?

Kao što znamo, naše crkve često su pune lakoumlja, ali to se ne mijenja jer vođe to radije toleriraju nego da plaču nad tim. Situacija u crkvi samo je odraz stvarnosti koja je u pastorovu srcu. Svjetlo koje se izlijeva iz jedne slomljene posude svojim sjajem daleko nadmašuje ono što izvodi tisuću vjerskih zabavljača. Pavao je rekao da imamo mnogo učitelja, ali malo očeva. Danas bi mogao reći da imamo mnogo crkvenih stručnjaka, ali malo svetih ljudi.

McCheynejeva riječ potrebnija je danas nego kad ju je izgovorio kompromitiranoj, liberalnoj, nominalističkoj crkvi u Škotskoj. Ali ne samo njegov riječ, nego i njegov primjer, sila njegove propovjedaonice i uspjeh njegove službe davali su snagu njegovim riječima. Njegova riječ sadržavala je silu iza koje je bio život koji je sadržavao čistoću.

Jeste li željni biti svet čovjek Božji? Samo je jedan način da se to ostvari. Morate odbaciti svaki ljudski napor da se borite u svojoj vlastitoj pravednosti te biti potpuno ogrnuti Kristovim plaštem i jednostavno primiti svršeno Isusovo djelo na križu.

Ova svetost daleko je više od upornog negiranja grijeha; to je apsolutno predanje Kristu koji oslobađa veliku i slavnu želju za svetošću. Svoj život ne želim potrošiti pokušavajući se boriti sa svojim starim čovjekom. Nego želim vidjeti Krista da u meni oblikuje puninu novog čovjeka kojega je stvorio.