petak, srpnja 22, 2011

DOVODEĆI KRISTA U SVOJU KRIZU

U Danielu 3 kralj Nabukodonozor podigao je ogroman zlatni kip visok šezdeset lakata i pozvao sve vođe iz svoga ogromnog kraljevstva na svečanost njegova posvećenja. Kad su jednom stigli, zapovjedio im je da se bace na tlo i poklone pred tim kipom, a ako se ne pokore njegovoj zapovijedi, morat će umrijeti.

Trojica Danielovih prijatelja – Šadrak, Mešak i Abed Nego – odbili su pokloniti se. Ti ljudi, zajedno s Danielom, bili su dovedeni u ropstvo iz Jeruzalema. U one dane nije bilo neobično kazniti kršitelje kraljevih dekreta bacajući ih u goruću peć (vidi Jer 29,22).

Kad je straža dovela trojicu hebrejskih mladića pred kralja, izderao se na njih: "Tako dakle! Odbijate pokloniti se pred kipom! Dajem vam još jednu priliku. Ako se sad ne poklonite, bit ćete bačeni u goruću peć" (vidi Dn 3,14-15).

Trojica Hebreja na kraju su bila bačena u peć. Ali kralj je bio zbunjen. Nije došlo do trenutačnog prženja ljudskog mesa niti mirisa. Gledao je u vatru, zapanjen od onoga što je vidio.

Trojica hebrejskih mladića hodali su po žeravici. Vatra je jedino spalila užad kojom su bili svezani – i sad su im ruke bile podignute te su slavili Boga. Nabukodonozor se okrenuo jednome od svojih savjetnika i pitao: "Koliko ste ljudi bacili u peć?"

"Trojicu, kralju", došao je odgovor.

"Ali ja vidim četvoricu! I nijedan ne gori. Nijedan čak nije opržen. A jedan od njih izgleda kao Sin Božji" (vidi Dn 3,24-25).

U krizu ovih ljudi došao je Isus iz jednog razloga – radi njih samih! Došao je da ih utješi i izbavi jer ih je ljubio. Gospodin slave predao im se u njihovom trenutku krize – jer su potpuno bili predani njemu!