ponedjeljak, listopada 18, 2010

POČIVANJE U OČEVOJ LJUBAVI

Je li vam ikada prijatelj ili netko od bližnjih rekao kao grom iz vedra neba: "Jesi ljut na mene? Jesam li što pogriješio?"

Možda ste, duboko u mislima, šutjeli te ste konačno odgovorili: "Ne, nisam ljut. Ništa nisi učinio da bi me povrijedio. Jednostavno šutim."

Ali on navaljuje: "Je li nešto što sam rekao?"

"Ne, nisi ništa rekao. Sve je u redu."

Konačno, da biste uvjerili tog čovjeka, morate ga zagrliti: "Vidi, volim te i nisam ljut. Ali ako tako nastaviš, oneraspoložit ćeš me."

Ljubljeni, tako se mi ponašamo prema svome nebeskom Ocu! Na kraju dana odlazimo u svoju tajnu klijet i kažemo: "Hajde da sad vidimo kako sam danas ožalostio Isusa? Što sam učinio krivo ili što sam zaboravio učiniti? U takvoj sam zbrci, ne znam kako me može ljubiti. Gospodine, oprosti mi još jednom. Jednoga ću dana biti tako poslušan da će ti biti lako ljubiti me." Ali Bog je cijelo vrijeme ovdje i čeka da te zagrli. On ti želi pokazati koliko te ljubi te želi da se ispružiš i počivaš u njegovoj ljubavi.

Kad se izgubljeni sin vratio kući, dobrodošao je u kući svoga oca. Dobio je novu haljinu, jeo je za očevim stolom i primio je potpuno oproštenje. Jedna stvar koju je taj sin znao bila je da je siguran u očevoj ljubavi! Znao je da će njegov otac imati strpljenja s njim, da će raditi s njim i ljubiti ga. Takav je nebeski Otac i s nama.

Bez obzira koliko smo odlutali od Oca, imamo neprestani pristup da se vratimo. Ali moramo vjerovati Riječi Božjoj koja kaže da smo "prihvaćeni u ljubljenome" (Ef 1,6).

On čeka raširenih ruku da zagrli sve koji prihvaćaju svoj pristup i vraćaju se u njegovu ljubav.