ponedjeljak, listopada 11, 2010

DUBINA LJUBAVI BOŽJE

Pavao je rekao za ljubav Božju da ona nadilazi svaku spoznaju. Ona je široka, dugačka, visoka i duboka. Želim da se usredotočimo na dubinu njegove ljubavi.

"… da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri: da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti i misliti …" (Ef 2,17-20).

Nedavno sam primio elektronsku poštu nekih otpalih kršćana koji se vraćaju u svoju prvu ljubav. Jedan je pisao: "Oprošteno mi je; ljubim Gospodina. Ali godinama sam živio u strašnom grijehu. Sad sam se vratio, ali ne mogu prihvatiti oproštenje. Bojim se da mi Bog ne može oprostiti neiskazane grijehe koje sam počinio, strašne grijehe iz moje prošlosti. Nemam mira. Ne mogu osjetiti nazočnost Gospodnju." Drugi mi je pisao: "Počinio sam užasne grijehe. Želim se vratiti Isusu, ali mislim da me Bog prezire. Griješio sam protiv svjetla. Bojim se da mi neće biti oprošteno. Ja sam jedan od najgorih grešnika."

Otpadnici se bude. Mnogi se vraćaju. Umorni su od padanja u drogu, alkohol, požudu; umorni su od svijeta. Čujem: "Pao sam preduboko u nemoral, preduboko u teške grijehe." To je kao da vjeruju da je Bog povukao crtu – granicu za svoju ljubav i milost – kao da postoji točka gdje kaže: "Prečesto si me izazivao. Odbacio svi sve moje pozive, sva moja upozorenja. Ali sad si prešao crtu. Srce ti je hladno. U tvom srcu sotonina je utvrda." Vjerujem da se mnogi otpadnici previše stide i da su potpuno uvjereni da su svojim grijesima izgubili svoj trenutak milosti. Oni ne mogu zamisliti da bi Gospodin s ljubavlju i milosrđem posegao u dubine njihova grešnog stanja.

Bježeći od Božjeg naloga, Jona je silno griješio. Zbog njegove neposlušnosti, na njegovim je rukama mogla biti krv mnogih. Ali u ribljem trbuhu, Bog je bio u najdubljoj dubini njegova grijeha i buntovništva (vidi Jona 2). Jona je vjerovao da ga je Bog zbog njegova grijeha napustio. "Ti me baci moru u dubine … odbačen sam ispred očiju tvojih … siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini … Samo što ne izdahnuh" (Jon 2,3-7). Ali kad je sišao na dno, u najdublju dubinu, primio je svjež dodir, poseban poziv. Bilo mu je oprošteno i bio je izbavljen. Ovo dokazuje da je Duh Sveti na djelu i u dubini našega grijeha. Nitko nije otišao predaleko; nitko nije odbačen. Duh Sveti bavi se mnogima i govori: "Pokaj se! Ja sam na dnu tvoje situacije da te vratim natrag."

Ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Božje. Ništa! "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,35.37-39).

Isusova krv poseže u dubinu grijeha i nudi slobodu, oproštenje, milost i pomirenje s Ocem. Kako god duboko ste pali, ljubav i oproštenje odlaze dulje.

O, dubina njegove ljubavi!