ŽIVOT ZAJEDNIŠTVA

Mnoštvo Božjeg potomstva zna malo ili ništa o životu zajedništva s njim. Zašto je to tako?

Vjerujem da takvi kršćani imaju žalosnu i iskrivljenu zamisao o nebeskom Ocu. Sjećam se Isusove parabole o sluzi koji je sakrio svoj talent jer je iskrivio sliku o svome gospodaru. Taj je sluga rekao: "Gospodaru, zna(m) da si čovjek tvrd" (Mt 25,24).

Isto tako, i mnogi vjernici danas misle: "Nema načina da Bog ikada bude sretan nada mnom, da se raduje i kliče od ljubavi. Povremeno sam ga strašno iznevjerio donoseći sramotu njegovom imenu, kako bi me uopće mogao ljubiti, posebno u borbi s kojom se sada suočavam?"

Vjerujem da je ovo jedan snažan razlog zašto se tako mnogo kršćana ne želi više približiti svome nebeskom Ocu. Oni se užasavaju od pomisli da mu se primaknu jer misle da su ga nekako iznevjerili. Sve što mogu shvatiti o njemu jest da je pun vatre koja proždire, spreman suditi i osuditi ih.

Pitanje za sve nas danas je kako to da ne želimo biti blizu Oca koji nam piše ljubavna pisma, koji nam govori o svojoj čežnji da bude s nama, koji je uvijek spreman zagrliti nas, koji kaže da ima samo dobre misli prema nama? Usprkos našoj ludosti, on nas uvjerava: "Sotona ti može govoriti da si beskoristan, ali ja ti kažem da si ti moja radost!"

Možda mislite: "Gospodin se sigurno ne raduje nad nekim tko je još uvijek u grijehu. Ne mogu očekivati da će me ljubiti kad sam još uvijek na grešnim putovima. Takvo razmišljanje graniči s bogohulstvom."

Da, Bog ljubi svoj narod, ali ne ljubi njegov grijeh. Biblija kaže da kara svako dijete koje nastavlja u grijehu, ali uvijek to čini sa strpljivošću. A nakon što nas iskara, njegov Duh nas ispunjava osjećajem njegove srdžbe nad grijehom.

Kroz sve to, Božja ljubav za nas ostaje nepromijenjena. Riječ kaže: "Ja, Jahve, ne mijenjam se" (Mal 3,6). "Stvoritelj … u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17). "Ja sam Bog, a ne čovjek" (Hoš 11,9).

Ne daj Bože da se njegova ljubav za nas smanjuje i otječe kao naša za njega! Naša se ljubav mijenja gotovo svakodnevno te ide od vruće i revne do mlake pa čak hladne. Poput učenika, jednoga dana možemo biti spremni umrijeti za Isusa, a sljedećega ostaviti ga i pobjeći.

Moram vas pitati jeste li u stanju reći: "Moj me nebeski Otac ljubi! On kaže da sam mio i divan u njegovim očima i ja mu vjerujem. Znam da bez obzira kroz što prolazim ili kako sam kušan ili isprobavan, on će me izbaviti. On će biti nada mnom u svemu tome ne dopuštajući da ikada budem uništen. Uvijek će prema meni biti dobar i nježan!"

Tada započinje pravo zajedništvo. Svakoga dana moramo biti uvjereni u Božju nepromjenjivu ljubav za nas. I moramo mu pokazivati da vjerujemo njegovom otkrivenju o sebi. Ivan piše: "I mi smo upoznali i uzvjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu" (1 Iv 4,16).