SVETO TLO

Mojsije je pasao ovce kad ga je Bog pozvao iz gorućeg grma, zapovijedajući mu: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo" (Izl 3,5).

Sveto tlo nije fizičko mjesto, nego duhovno. Kad je Bog zapovjedio Mojsiju da skine obuću jer stoji na svetom tlu, nije mislio na kvadratni metar zemljišta; govorio je o duhovnom stanju. Sveti Bog mora imati svetog čovjeka na svetom tlu; zapravo, Bog ne može upotrijebiti čovjeka dok ga ne dovede na sveto tlo.

To mjesto je bilo sveto! Koje mjesto? Mjesto je bilo duhovno stanje u koje je Mojsije konačno ušao, mjesto u svome rastu gdje je Bog mogao doprijeti do njega. Konačno je bio na mjestu primanja, spreman slušati, dovoljno zreo da bude voljan odgovoriti dok se sveti Bog bavi njime.

Molim vas, ni na trenutak nemojte pomisliti da je jedino Mojsije bio na svetom tlu. Bio je i sav Izrael, iako su bili na kraju svoje nade. Nikada nisam vjerovao da je Bog čitav narod držao u ropstvu samo da bi Mojsiju dao vrijeme da dovoljno sazrije da bude koristan vođa. Naš Gospodin ne gleda tko je tko. Onih četrdeset godina kušnji, Bog je pripremao Izraela kao i Mojsija. Prutom punim ljubavi Gospodin je tjerao Izraela natrag na sveto tlo – natrag na glad za Jahvom.

Dok je Mojsije na gori bio lišavan svih svojih prava – jer to je bilo ono što se mislilo skidanjem njegove obuće – Izrael je dolje u dolini bio lišavan svake ljudske snage. Da Mojsije nije bio lišen svoje snage, a Izrael svoje, Bog se ni na koji drugi način ne bi mogao pokazati jakim u njihovo ime. Otkrivao se veliki Ja Jesam!

I mi moramo do korisnosti doći istim putem. To znači, moramo biti lišeni svakog ponosa i samopouzdanja.