OGRANIČAVANJE SVECA IZRAELOVA
"Oni ... ograničavahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Riječ ograničavati ovdje dolazi iz dvije korijenske riječi, što znači "žalostiti Boga urezivanjem oznake". Ukratko, vrijeđati Boga znači povlačiti crtu ili krug te izjavljivati: "Bog je do ove crve ili u ovom krugu i ne ide dalje." To opisuje razmišljanja mnogih vjernika. U svojim glavama označili smo vrlo mali krug ili ideju o Kristovoj veličini.
To je upravo ono što je učinila prva crkva u Jeruzalemu. Ograničili su Krista na mali krug, omeđujući ga samo na židovski narod. Ali Isus ne može biti omeđen. On neprestano izbija iz naših malih omeđenih krugova te poseže za krajnjima.
Dopustite mi dati primjer. Do prije četrdeset godina, pentekostalci su imali krštenje Duhom Svetim ograničeno samo na svoj pokret. Mnogi su pentekostalci mislili: "Mi imamo Božju, Duhom Svetim ispunjenu crkvu." Pentekostni propovjednici kukali su nad mrtvilom glavnih denominacija. "Oni nemaju cjelovito evanđelje kao mi", izjavljivali su.
Iznenada je Duh Božji probio zacrtan krug svih. Duh Sveti pao je na vjernike u svim denominacijama. O djelovanju Duha napisan je bio i klasik naslova I govore drugim jezicima Johna L. Sherrilla.
Gospodin je upotrijebio i moju knjigu Na život i smrti, posebno u katoličkim krugovima. Međutim, poput Petra i prve crkve, morao sam dopustiti Bogu da radi u mom srcu prije nego sam mogao prihvatiti ono što se događalo. Odrastao sam kao pentekostalac i po prvi put u svom životu vidio sam svećenike kako plaču pod osvjedočenjem vapeći Isusu.
Ubrzo su se evenđeoski propovjednici počeli prepirati sa mnom: "A što je s katoličkom marijologijom? Kako možeš služiti ljudima koji vjeruju u to?" Našao sam se kako odgovaram kao i Petar: "Ne znam ništa o mariologiji. Sve što znam jest da postoje gladni ljudi u katoličkoj crkvi. Među svećenicima postoje istinski Isusovi štovatelji. Te ljude Bog ispunjava svojih Duhom."
Bog svoje ljude ima svugdje i ne smijemo nikoga od njih nazivati prostakom ili nečistim. Moramo biti pažljivi da ne predstavljamo Isusa kao maloga i da ga ne stavljamo u isti okvir s našim jadnim mišljenjem.
To je upravo ono što je učinila prva crkva u Jeruzalemu. Ograničili su Krista na mali krug, omeđujući ga samo na židovski narod. Ali Isus ne može biti omeđen. On neprestano izbija iz naših malih omeđenih krugova te poseže za krajnjima.
Dopustite mi dati primjer. Do prije četrdeset godina, pentekostalci su imali krštenje Duhom Svetim ograničeno samo na svoj pokret. Mnogi su pentekostalci mislili: "Mi imamo Božju, Duhom Svetim ispunjenu crkvu." Pentekostni propovjednici kukali su nad mrtvilom glavnih denominacija. "Oni nemaju cjelovito evanđelje kao mi", izjavljivali su.
Iznenada je Duh Božji probio zacrtan krug svih. Duh Sveti pao je na vjernike u svim denominacijama. O djelovanju Duha napisan je bio i klasik naslova I govore drugim jezicima Johna L. Sherrilla.
Gospodin je upotrijebio i moju knjigu Na život i smrti, posebno u katoličkim krugovima. Međutim, poput Petra i prve crkve, morao sam dopustiti Bogu da radi u mom srcu prije nego sam mogao prihvatiti ono što se događalo. Odrastao sam kao pentekostalac i po prvi put u svom životu vidio sam svećenike kako plaču pod osvjedočenjem vapeći Isusu.
Ubrzo su se evenđeoski propovjednici počeli prepirati sa mnom: "A što je s katoličkom marijologijom? Kako možeš služiti ljudima koji vjeruju u to?" Našao sam se kako odgovaram kao i Petar: "Ne znam ništa o mariologiji. Sve što znam jest da postoje gladni ljudi u katoličkoj crkvi. Među svećenicima postoje istinski Isusovi štovatelji. Te ljude Bog ispunjava svojih Duhom."
Bog svoje ljude ima svugdje i ne smijemo nikoga od njih nazivati prostakom ili nečistim. Moramo biti pažljivi da ne predstavljamo Isusa kao maloga i da ga ne stavljamo u isti okvir s našim jadnim mišljenjem.