ŠTO BOG ČEKA ČUTI?
Ljudsko biće tjednima može biti bez hrane, ali samo nekoliko dana bez vode. Kad je Izrael došao do Refidima, na vidiku nije bilo vode (Izl 17). Nije dugo prošlo i djeca su zaplakala i obitelji malaksale od žeđi. Bila je to kritična situacija.
Mojsije je razumio putove Gospodnje i znao je što se događa s Izraelom. Shvatio je kako je Bog dopustio da njegov narod bude na muci iznad svake mjere. Zašto? Jer je htio da se potpuno pouzdaju u njega kako se on brine za njih. On je čeznuo da ih vidi kako se dižu u vjeri i kažu: "Bog je moguć!" Pismo nam zatim kaže: "Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).
I riječ "Masa" i riječ "Meriba" znače isto – "mjesto kušnje i testiranja". Mojsije je trčao kroz tabor vičući: "Ovo je Masa – test, kušnja! Nije kraj. Bog nas nije napustio, dakle, ustrajte! Gospodin traži vjeru, želeći znati što je u našim srcima. On zna kako ispuniti našu potrebu; on samo želi da mu vjerujemo.
Tragično, ali Izrael se nije uzdao u Gospodina i tako je Bog zapovjedio Mojsiju da uzme štap, ode na Horeb i udari po određenoj stijeni. Kad je Mojsije udario stijenu, navalila je voda kako bi utažila Izraelovu žeđ. Gospodin je još jednom dokazao da je sa svojim narodom usprkos njihovoj nevjeri.
Na koji je način Izrael kušao Gospodina u toj prilici? Je li u svojoj ljutnji prema Mojsiju? Ili u mrmljanju? Ili u idolopokloničkom preljubu? Ništa od toga. Evo kako je Izrael kušao Boga: "… kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"
Sve vrijeme Bog je imao onu vodu u pričuvi. Mogao ju je dati Izraelu već u prvoj muci od žeđi, ali čekao je. Njegovo je srce čeznulo da njegov poseban, izabran narod prepozna njegovu ljubav za njih i baci se u njegove vjerne ruke. Ali još su jednom podbacili!
I tako ih je Bog još jednom kušao, ovaj put pustivši da gladuju. Mojsije je kasnije rekao: "Bog tvoj … ponizivao te i glađu morio … da te iskuša" (Pnz 8,2-3).
Tu je bio još jedan test vjere. Je li se Izrael držao za svoje prazne želuce i čekao da im Bog pošalje kruha? Jesu li jedan drugoga poticali na vjeru? Sve što je Bog htio bilo je da čuje: "Bože, ti si za nas rastvorio Crveno more i gorku vodu kod Mare pretvorio si u slatku. Uzdamo se u tebe da ćeš nas nahraniti. Živi ili mrtvi, tvoji smo!"
To je sve što je Bog htio čuti!
Mojsije je razumio putove Gospodnje i znao je što se događa s Izraelom. Shvatio je kako je Bog dopustio da njegov narod bude na muci iznad svake mjere. Zašto? Jer je htio da se potpuno pouzdaju u njega kako se on brine za njih. On je čeznuo da ih vidi kako se dižu u vjeri i kažu: "Bog je moguć!" Pismo nam zatim kaže: "Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).
I riječ "Masa" i riječ "Meriba" znače isto – "mjesto kušnje i testiranja". Mojsije je trčao kroz tabor vičući: "Ovo je Masa – test, kušnja! Nije kraj. Bog nas nije napustio, dakle, ustrajte! Gospodin traži vjeru, želeći znati što je u našim srcima. On zna kako ispuniti našu potrebu; on samo želi da mu vjerujemo.
Tragično, ali Izrael se nije uzdao u Gospodina i tako je Bog zapovjedio Mojsiju da uzme štap, ode na Horeb i udari po određenoj stijeni. Kad je Mojsije udario stijenu, navalila je voda kako bi utažila Izraelovu žeđ. Gospodin je još jednom dokazao da je sa svojim narodom usprkos njihovoj nevjeri.
Na koji je način Izrael kušao Gospodina u toj prilici? Je li u svojoj ljutnji prema Mojsiju? Ili u mrmljanju? Ili u idolopokloničkom preljubu? Ništa od toga. Evo kako je Izrael kušao Boga: "… kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"
Sve vrijeme Bog je imao onu vodu u pričuvi. Mogao ju je dati Izraelu već u prvoj muci od žeđi, ali čekao je. Njegovo je srce čeznulo da njegov poseban, izabran narod prepozna njegovu ljubav za njih i baci se u njegove vjerne ruke. Ali još su jednom podbacili!
I tako ih je Bog još jednom kušao, ovaj put pustivši da gladuju. Mojsije je kasnije rekao: "Bog tvoj … ponizivao te i glađu morio … da te iskuša" (Pnz 8,2-3).
Tu je bio još jedan test vjere. Je li se Izrael držao za svoje prazne želuce i čekao da im Bog pošalje kruha? Jesu li jedan drugoga poticali na vjeru? Sve što je Bog htio bilo je da čuje: "Bože, ti si za nas rastvorio Crveno more i gorku vodu kod Mare pretvorio si u slatku. Uzdamo se u tebe da ćeš nas nahraniti. Živi ili mrtvi, tvoji smo!"
To je sve što je Bog htio čuti!