ISUS JE ZNAO ŠTO JE U NJIHOVIM SRCIMA
Učenici nisu imali pojma što je u njihovim srcima, ali Isus je znao i doveo ih je na mjesto testiranja koje je sve to razotkrilo. Dvanaestorici je rekao da uđu u lađicu i prijeđu more, znajući dobro da će ih zahvatiti oluja.
Ti su ljudi mislili da su pouzdani sljedbenici svoga Gospodara. Na kraju krajeva, vidjeli su kako je sa šakom riba i nekoliko kruhova nahranio tisuće. I tako su ušli u lađicu, vjerojatno misleći da više nikada neće sumnjati u Isusa.
Jedna je stvar vidjeti čudotvornu silu u životu vašega pastora, a potpuno druga iskusiti je za sebe. I tako, kad je vjetar počeo zavijati i valovi se počeli dizati, došao je njihov test. Ubrzo se lađica napunila vodom i ljudi su počeli veslati što su brže mogli. Međutim, za svega nekoliko minuta, znali su da će njihova lađica potonuti.
Poslušajte što je izašlo iz srca tih ljudi za vrijeme njihova testiranja: "Gospodine, zar ne mariš što ćemo svi umrijeti? Idemo na dno! Pomogni nam, Isuse! Jesi li ti Bog ili nisi? Zar ne mariš za nas?"
Iskušavali su ga vlastiti učenici! Zapravo su govorili Isusu gotovo iste riječi koje su Izraelci govorili Mojsiju: "Kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).
Međutim, sve to vrijeme Isus je znao što radi. Mogao je daleko ranije zapovjediti vjetru i valovima da se utišaju. Takva sila uvijek je bila nazočna u njemu. Ali umjesto toga, dopustio je da njegovi učenici budu testiran u doslovnoj situaciji u kojoj im je u pitanju bio život.
"Kad nastade večer, učenici njegovi siđoše na more te uđoše u lađicu. I bili su na putu prema Kafarnaumu, na drugoj strani mora. Već se i smrklo, a Isus još ne bijaše došao k njima. More se uzbibalo od jakog vjetra … ugledaju Isusa gdje hodi po moru … Oni se uplašiše. A on im reče: 'Ja sam. Ne bojte se!' Tada ga htjedoše uzeti u lađicu i lađica se odmah nađe na obali kamo su išli" (Iv 6,16-21).
Ti su ljudi mislili da su pouzdani sljedbenici svoga Gospodara. Na kraju krajeva, vidjeli su kako je sa šakom riba i nekoliko kruhova nahranio tisuće. I tako su ušli u lađicu, vjerojatno misleći da više nikada neće sumnjati u Isusa.
Jedna je stvar vidjeti čudotvornu silu u životu vašega pastora, a potpuno druga iskusiti je za sebe. I tako, kad je vjetar počeo zavijati i valovi se počeli dizati, došao je njihov test. Ubrzo se lađica napunila vodom i ljudi su počeli veslati što su brže mogli. Međutim, za svega nekoliko minuta, znali su da će njihova lađica potonuti.
Poslušajte što je izašlo iz srca tih ljudi za vrijeme njihova testiranja: "Gospodine, zar ne mariš što ćemo svi umrijeti? Idemo na dno! Pomogni nam, Isuse! Jesi li ti Bog ili nisi? Zar ne mariš za nas?"
Iskušavali su ga vlastiti učenici! Zapravo su govorili Isusu gotovo iste riječi koje su Izraelci govorili Mojsiju: "Kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).
Međutim, sve to vrijeme Isus je znao što radi. Mogao je daleko ranije zapovjediti vjetru i valovima da se utišaju. Takva sila uvijek je bila nazočna u njemu. Ali umjesto toga, dopustio je da njegovi učenici budu testiran u doslovnoj situaciji u kojoj im je u pitanju bio život.
"Kad nastade večer, učenici njegovi siđoše na more te uđoše u lađicu. I bili su na putu prema Kafarnaumu, na drugoj strani mora. Već se i smrklo, a Isus još ne bijaše došao k njima. More se uzbibalo od jakog vjetra … ugledaju Isusa gdje hodi po moru … Oni se uplašiše. A on im reče: 'Ja sam. Ne bojte se!' Tada ga htjedoše uzeti u lađicu i lađica se odmah nađe na obali kamo su išli" (Iv 6,16-21).