JE LI GOSPODIN MEĐU NAMA?
Tko su ljudi koje Pavao opisuje u 1 Korinćanima 10,8-10, tisuće koje su "u jedan dan pale", mase koje su izginule od zmija, a druge "uništene od Zatirača"? To nisu bili Moapci, Kanaanci, Filistejci ili neki drugi pogani koji su okruživali Izraela. Ne, Pavao ovdje govori o vjernicima – ljudima koje je sam Bog odabrao!
U pustinji je narod Božji bio svjedok nevjerojatnih čuda. Nadnaravnim sredstvima hranjeni su bili duhovnom hranom i pili su duhovnu vodu iz stijene za koju Pavao kaže da je bila sam Krist. Dobro su bili poučavani i dobro se o njima brinulo. Međutim, mnoge od toga istog naroda uništio je žestok Božji gnjev i uništeni su bili zmijama.
Apostol nam govori u 1 Korinćanima 10,5 da ti Izraelci nisu bili po volji Bogu te ih je "poubijao u pustinji". Ovdje upotrijebljena hebrejska riječ znači: "Izbacio ih je iz svoje ruke, razasuvši ih pa tlu poput mnogo praha."
Što to znači? Gospodin je govorio Izraelu: "Neću to prihvatiti od vas. Da ste bili nevini – da niste bili dobro poučeni, da niste primili duhovnu hranu iz moje ruke ili vidjeli dokaz moje slave – onda bih imao posla s vama. Ali usprkos mnogim mojim blagoslovima, izabrali ste požudu i idole. Zbog toga ću vas sada razasuti i potpuno izbaciti iz svojih ruku."
Kako to može biti? Zašto bi se Gospodin tako oštro pozabavio svojim vlastitim narodom nakon što su imali toliko blagodati od njega? Pavao nam vrlo jasno kaže u 9. retku da su izazivali Krista! "Ne izazivajmo Gospodina, kao što su ga neki od njih izazivali."
Što Pavao misli kad kaže da ne "izazivamo Gospodina"? On time misli na jednu epizodu u Izlasku 17 kad su Izraelci iskusili čudo mane – bijele pahuljice koje su sadržavale svu potrebnu hranjivost za održanje. Taj "tanak sloj, nešto poput pahuljica", pojavljivao se na zemlji među njima svakoga dana. Ljudi nisu zaradili niti zaslužili tu nadnaravnu hranu; Gospodin ih je hranio po samoj svojoj milosti, a sve što su oni trebali učiniti bilo je da je skupe. Ali nisu imali vode. Došli su do mjesta zvanoga Mara, gdje je voda bila previše gorka za piće te su još jednom bili u krizi, suočeni s još jednim testom.
Narod je odmah počeo mrmljati na svoga vođu Mojsija, optužujući ga da je nemilosrdan lažac koji ih je odveo u pustinju da ih pobije. A onda vidimo u 7. retku da "su kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"
U pustinji je narod Božji bio svjedok nevjerojatnih čuda. Nadnaravnim sredstvima hranjeni su bili duhovnom hranom i pili su duhovnu vodu iz stijene za koju Pavao kaže da je bila sam Krist. Dobro su bili poučavani i dobro se o njima brinulo. Međutim, mnoge od toga istog naroda uništio je žestok Božji gnjev i uništeni su bili zmijama.
Apostol nam govori u 1 Korinćanima 10,5 da ti Izraelci nisu bili po volji Bogu te ih je "poubijao u pustinji". Ovdje upotrijebljena hebrejska riječ znači: "Izbacio ih je iz svoje ruke, razasuvši ih pa tlu poput mnogo praha."
Što to znači? Gospodin je govorio Izraelu: "Neću to prihvatiti od vas. Da ste bili nevini – da niste bili dobro poučeni, da niste primili duhovnu hranu iz moje ruke ili vidjeli dokaz moje slave – onda bih imao posla s vama. Ali usprkos mnogim mojim blagoslovima, izabrali ste požudu i idole. Zbog toga ću vas sada razasuti i potpuno izbaciti iz svojih ruku."
Kako to može biti? Zašto bi se Gospodin tako oštro pozabavio svojim vlastitim narodom nakon što su imali toliko blagodati od njega? Pavao nam vrlo jasno kaže u 9. retku da su izazivali Krista! "Ne izazivajmo Gospodina, kao što su ga neki od njih izazivali."
Što Pavao misli kad kaže da ne "izazivamo Gospodina"? On time misli na jednu epizodu u Izlasku 17 kad su Izraelci iskusili čudo mane – bijele pahuljice koje su sadržavale svu potrebnu hranjivost za održanje. Taj "tanak sloj, nešto poput pahuljica", pojavljivao se na zemlji među njima svakoga dana. Ljudi nisu zaradili niti zaslužili tu nadnaravnu hranu; Gospodin ih je hranio po samoj svojoj milosti, a sve što su oni trebali učiniti bilo je da je skupe. Ali nisu imali vode. Došli su do mjesta zvanoga Mara, gdje je voda bila previše gorka za piće te su još jednom bili u krizi, suočeni s još jednim testom.
Narod je odmah počeo mrmljati na svoga vođu Mojsija, optužujući ga da je nemilosrdan lažac koji ih je odveo u pustinju da ih pobije. A onda vidimo u 7. retku da "su kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"