UGASITE PLAMEN
Bliski prijatelj rekao mi je nešto na telefon što me iznenadilo. Shvatio sam to kao uvredu i duboko zamjerio. Nisam mu spustio slušalicu, ali skratio sam razgovor te je znao da sam se doista naljutio.
Taj razgovor zapalio je vatru u mom tijelu. Bio sam uznemiren, povrijeđen, razdražen. Počeli su se izlijevati ljutnja, ogorčenost i jad; ukratko, u meni je počelo krčkati.
Hodao sam radnom sobom gore-dolje pokušavajući moliti, ali bio sam tako uznemiren da sam se jedva mogao usredotočiti na Gospodina. Molio sam: "Bože, moj bliski prijatelj me ponizio, a nije bilo razloga za to. Morao je to biti đavao koji me pokušao naljutiti. Ne moram to slušati!"
Dopustio sam da te misli krčkaju oko sat vremena. Konačno je došlo do točke ključanja te sam zavapio: "Gospodine, doista sam vrlo ljut!"
Tada sam začuo tihi Božji glas kako mi govori: "Davide, odmah ugasi taj plamen. Lagano se pirjaš u vlastitim sokovima povrede, ljutnje i mržnje jer si duboko povrijeđen. Ali ono što radiš je opasno i ne smiješ s time nastaviti."
Davno sam naučio da kad Duh Sveti govori, potrebno je slušati. Pokajao sam se na licu mjesta i molio ga da mi oprosti. Zatim sam sjeo i počeo razmišljati: "Što je to bilo što me tako razljutilo? I zašto sam nastavio iznutra kuhati? Ne mogu ostati ljut na tog prijatelja. Dugo smo bliski prijatelji i znam da ću mu oprostiti. Zašto sam tako ojađen?"
Iznenada mi je bilo jasno. Ključanje u meni nije bilo rezultat onoga uvredljivog razgovora. Bio sam ljut jer sam si ponovno dopustio lako se naljutiti. Uznemirio sam se i potresao jer sam ponovno brzo pao u staru naviku za koju sam mislio da sam je pobijedio.
Najbrži način kako "ugasiti plamen" je vjerovati u Kristovo oproštenje. A on je spreman oprostiti sve vrijeme. "Jer si ti, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).
Taj razgovor zapalio je vatru u mom tijelu. Bio sam uznemiren, povrijeđen, razdražen. Počeli su se izlijevati ljutnja, ogorčenost i jad; ukratko, u meni je počelo krčkati.
Hodao sam radnom sobom gore-dolje pokušavajući moliti, ali bio sam tako uznemiren da sam se jedva mogao usredotočiti na Gospodina. Molio sam: "Bože, moj bliski prijatelj me ponizio, a nije bilo razloga za to. Morao je to biti đavao koji me pokušao naljutiti. Ne moram to slušati!"
Dopustio sam da te misli krčkaju oko sat vremena. Konačno je došlo do točke ključanja te sam zavapio: "Gospodine, doista sam vrlo ljut!"
Tada sam začuo tihi Božji glas kako mi govori: "Davide, odmah ugasi taj plamen. Lagano se pirjaš u vlastitim sokovima povrede, ljutnje i mržnje jer si duboko povrijeđen. Ali ono što radiš je opasno i ne smiješ s time nastaviti."
Davno sam naučio da kad Duh Sveti govori, potrebno je slušati. Pokajao sam se na licu mjesta i molio ga da mi oprosti. Zatim sam sjeo i počeo razmišljati: "Što je to bilo što me tako razljutilo? I zašto sam nastavio iznutra kuhati? Ne mogu ostati ljut na tog prijatelja. Dugo smo bliski prijatelji i znam da ću mu oprostiti. Zašto sam tako ojađen?"
Iznenada mi je bilo jasno. Ključanje u meni nije bilo rezultat onoga uvredljivog razgovora. Bio sam ljut jer sam si ponovno dopustio lako se naljutiti. Uznemirio sam se i potresao jer sam ponovno brzo pao u staru naviku za koju sam mislio da sam je pobijedio.
Najbrži način kako "ugasiti plamen" je vjerovati u Kristovo oproštenje. A on je spreman oprostiti sve vrijeme. "Jer si ti, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).