KRIST JE SVRHA I SVRŠETAK by Gary Wilkerson
Pavao koristi Izrael kao primjer da pouči što je prava pravednost. "Braćo, želja moga srca i moja molitva Bogu za njih jest da se spase. Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. Jer Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,1-4).
Pavlov tekst u nama izaziva nekoliko pitanja. Čini li nas opravdanje pravednim? Da, u smislu da nas opravdanje postavlja u položaj kao pravedne. Čini li nas posvećenje pravednim? Da, u smislu da je posvećenje proces funkcioniranja Kristove pravednosti u našim svakodnevnim životima. Isus je naš izvor i opravdanja i posvećenja koje postižemo kroz njegov dar milosti.
Većina kršćana samo usnama pristaje na sve to, govoreći: "Isus je moj izvor za sve." No održava li njihov život stvarno to? Žalosna je istina da mnogi kršćani žive kao da opravdanje dolazi od Boga samog, a da se posvećenje postiže kroz njihova dnevna djela. To je kao da kažu: "Postigao sam milost po vjeri u Isusa. Sad moram neumorno vršiti osobnu kampanju da budem posvećen."
U nekom smislu govore Bogu da mu žele platiti za njegov veliki dar koji su primili: "Hvala što me opravdavaš. Kroz križ si me stavio u pravi položaj sa sobom, a zauzvrat ja ću biti posvećen tebi kroz poslušnost. Ti činiš prvu polovicu posla, a ja ću drugu polovicu.
Takvo razmišljanje vodi ravno u život ropstva. Koliko puta ste se vozili pored neke crkve na kojoj je pisalo: "KRIST JE UMRO ZA VAS. ŠTO STE VI UČINILI ZA NJEGA?" To se širim čitavom crkvom.
Isus je bio razapet i pokopan i treći dan je ustao da bismo mi mogli imati vječni život. Što bismo eventualno mi mogli učiniti zauzvrat? Davati desetinu? Odlaziti na molitvene sastanke? Više evangelizirati? To je upravo ono što je Izrael pokušavao činiti. Oni su "išli za nekim zakonom koji bi činio pravednim" (Rim 9,31). Oni su pokušali angažirati svoju volju da bi postigli pravednost, ali nikada to nisu uspjeli.
Ovaj redak donio je slobodu svim generacijama vjernika: "Krist je svrha i svršetak zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Krist je svrha i svršetak. Ne postoji ništa više! "Prema tome, izbor nije stvar ni onoga koji hoće ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje" (Rim 9,16).
Pavlov tekst u nama izaziva nekoliko pitanja. Čini li nas opravdanje pravednim? Da, u smislu da nas opravdanje postavlja u položaj kao pravedne. Čini li nas posvećenje pravednim? Da, u smislu da je posvećenje proces funkcioniranja Kristove pravednosti u našim svakodnevnim životima. Isus je naš izvor i opravdanja i posvećenja koje postižemo kroz njegov dar milosti.
Većina kršćana samo usnama pristaje na sve to, govoreći: "Isus je moj izvor za sve." No održava li njihov život stvarno to? Žalosna je istina da mnogi kršćani žive kao da opravdanje dolazi od Boga samog, a da se posvećenje postiže kroz njihova dnevna djela. To je kao da kažu: "Postigao sam milost po vjeri u Isusa. Sad moram neumorno vršiti osobnu kampanju da budem posvećen."
U nekom smislu govore Bogu da mu žele platiti za njegov veliki dar koji su primili: "Hvala što me opravdavaš. Kroz križ si me stavio u pravi položaj sa sobom, a zauzvrat ja ću biti posvećen tebi kroz poslušnost. Ti činiš prvu polovicu posla, a ja ću drugu polovicu.
Takvo razmišljanje vodi ravno u život ropstva. Koliko puta ste se vozili pored neke crkve na kojoj je pisalo: "KRIST JE UMRO ZA VAS. ŠTO STE VI UČINILI ZA NJEGA?" To se širim čitavom crkvom.
Isus je bio razapet i pokopan i treći dan je ustao da bismo mi mogli imati vječni život. Što bismo eventualno mi mogli učiniti zauzvrat? Davati desetinu? Odlaziti na molitvene sastanke? Više evangelizirati? To je upravo ono što je Izrael pokušavao činiti. Oni su "išli za nekim zakonom koji bi činio pravednim" (Rim 9,31). Oni su pokušali angažirati svoju volju da bi postigli pravednost, ali nikada to nisu uspjeli.
Ovaj redak donio je slobodu svim generacijama vjernika: "Krist je svrha i svršetak zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Krist je svrha i svršetak. Ne postoji ništa više! "Prema tome, izbor nije stvar ni onoga koji hoće ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje" (Rim 9,16).