ČVRST DO KRAJA
Nevjera je čak i u svom najslabijem obliku mrska Bogu. To je štetan grijeh, grijeh koji uništava dušu. On sprečava djelo Božje u nama i stoji iza svih odlazaka od Boga.
Možete biti potpuno odbijeni od svih svjetovnih stvari i čeznuti za Isusovim dolaskom. Možete sjediti pod snažnim propovijedanjem i pjevati Bogu slavopoje u njegovu domu. I možete proždirati Riječi Božju svakoga dana. Ali ako ne molite: "O, Bože, daj da čujem ovu riječ u dubini svoga bića; daj da vjerujem da je mogu primijeniti i da će mi ona postati život", onda to nema nikakva učinka. Ono što čujete mora biti pomiješano s vjerom.
"Njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nisu pridružili onima koji su je s vjerom čuli" (Heb 4,2). Neka ova riječ duboko potone u vas: "Ako ono što čitate ili čujete propovijedati nije s vjerom, to za vas nema nikakve vrijednosti."
Pismo kaže: "(Isus) je vjeran onomu koji ga postavi velikim svećenikom, kao što bijaše i Mojsije u svoj kući Božjoj" (Heb 3,2). Na koji način se mjerila njihova vjernost? Kako su doista bili vjerni u svemu?
Oni su se smatrali vjernima jer nikada nisu sumnjali u riječ nebeskog Oca za njih. Oni su znali da će Bog učiniti što je rekao. Vidite, vjernost je jednostavno vjerovati da će Bog održati svoju Riječ.
U tom smislu, Isus i Mojsije "čvrsto su sačuvali do svršetka nadu kakvu su imali od početka" (Heb 3,14). Oni nisu imali vjeru sad-gore-sad-dolje; malo vruću, malo hladnu. Njihova vjera nikada se nije kolebala!
Upravo kao što je Isus u svome pouzdanju bio vjeran Ocu, naša vjernost mjerit će se istim mjerilom: "Krist je vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo do kraja pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).
Kako se naše kušnje povećavaju i bitke pojačavaju, naše tijelo može se umoriti. S vremenom, mnogi kršćani dopuštaju da se u njih uvuku strah i sumnja. Oni gube svoje prepuštanje Bogu i svoju djetinju vjeru u njega te u njihovo srce počinje provaljivati sumnja.
Dok gledam put koji ostaje od mog života, vidim ograničeno vrijeme. I više od svega želim se radovati u nadi, čvrst do kraja.
Možete biti potpuno odbijeni od svih svjetovnih stvari i čeznuti za Isusovim dolaskom. Možete sjediti pod snažnim propovijedanjem i pjevati Bogu slavopoje u njegovu domu. I možete proždirati Riječi Božju svakoga dana. Ali ako ne molite: "O, Bože, daj da čujem ovu riječ u dubini svoga bića; daj da vjerujem da je mogu primijeniti i da će mi ona postati život", onda to nema nikakva učinka. Ono što čujete mora biti pomiješano s vjerom.
"Njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nisu pridružili onima koji su je s vjerom čuli" (Heb 4,2). Neka ova riječ duboko potone u vas: "Ako ono što čitate ili čujete propovijedati nije s vjerom, to za vas nema nikakve vrijednosti."
Pismo kaže: "(Isus) je vjeran onomu koji ga postavi velikim svećenikom, kao što bijaše i Mojsije u svoj kući Božjoj" (Heb 3,2). Na koji način se mjerila njihova vjernost? Kako su doista bili vjerni u svemu?
Oni su se smatrali vjernima jer nikada nisu sumnjali u riječ nebeskog Oca za njih. Oni su znali da će Bog učiniti što je rekao. Vidite, vjernost je jednostavno vjerovati da će Bog održati svoju Riječ.
U tom smislu, Isus i Mojsije "čvrsto su sačuvali do svršetka nadu kakvu su imali od početka" (Heb 3,14). Oni nisu imali vjeru sad-gore-sad-dolje; malo vruću, malo hladnu. Njihova vjera nikada se nije kolebala!
Upravo kao što je Isus u svome pouzdanju bio vjeran Ocu, naša vjernost mjerit će se istim mjerilom: "Krist je vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo do kraja pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).
Kako se naše kušnje povećavaju i bitke pojačavaju, naše tijelo može se umoriti. S vremenom, mnogi kršćani dopuštaju da se u njih uvuku strah i sumnja. Oni gube svoje prepuštanje Bogu i svoju djetinju vjeru u njega te u njihovo srce počinje provaljivati sumnja.
Dok gledam put koji ostaje od mog života, vidim ograničeno vrijeme. I više od svega želim se radovati u nadi, čvrst do kraja.