OSUĐENI I OSVJEDOČENI
Spašeni nismo po zakonu, ali nas zakon osvjedočuje i osuđuje za naš grijeh. "Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha" (Rim 3,20).
Zakon je bio dan "da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj" (Rim 3,19). "Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24).
"Zakon je … svet … pravedan i dobar. Prema tome, što je dobro, za me je postalo smrt? Daleko od toga! Već se grijeh, da se očituje grijehom, posluži dobrom i prouzroči mi smrt, kako bi se grijeh, uz pomoć zapovijedi, pokazao neizmjerno grešan" (Rim 7,12-13).
Pavao je govorio: "U stvari nisam mogao priznati svoje grijehe dok nisam znao da su grijesi. Nisam mogao tražiti svetost Božju dok nisam vidio kako sam daleko od njega. Zakon je pogodio metu uništivši moju ravnodušnost prema grijehu. Kad sam kroz njegove zapovijedi vidio Božju svetost, grijeh mi je postao krajnje grešan."
Vjera je osuda koje me tjera ravno u Kristove ruke vapeći: "Milosrđe, Gospodine! Ne mogu se sam spasiti, ne mogu ispuniti tvoj zakon. Vidim grijeh svoga srca!"
Vjera je definirana kao "trčanje osuđenog, raskajanog grešnika u Božje milosrđe u Kristu Isusu". Jedino čovjek kojega osuđuju njegovi grijesi po zakonu Božjem "potrčat će Kristu" da nađe sklonište.
Na dan Pentekosta Petar se digao i ponudio okupljenom mnoštvu evanđelje Božje milosti. Ali najprije ih je stavio pod jasno svjetlo zakona. Upro je prst u njih i rekao: "Vi ste bezbožničkom rukom razapeli i ubili (Isusa)" (Dj 2,23). Ljudi su bili potreseni u svojim srcima, tako osuđeni Riječju Božjom da su povikali: "Što da činimo?" (Dj 2,37).
Adam je dobio evanđelje milosti nakon što mu se "otvoriše oči" (vidi Post 3,7). Tek kad je vidio svoje žalosno stanje i posljedice svoga grijeha, Bog mu je donio poruku milosrđa i nade!
Zakon je bio dan "da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj" (Rim 3,19). "Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24).
"Zakon je … svet … pravedan i dobar. Prema tome, što je dobro, za me je postalo smrt? Daleko od toga! Već se grijeh, da se očituje grijehom, posluži dobrom i prouzroči mi smrt, kako bi se grijeh, uz pomoć zapovijedi, pokazao neizmjerno grešan" (Rim 7,12-13).
Pavao je govorio: "U stvari nisam mogao priznati svoje grijehe dok nisam znao da su grijesi. Nisam mogao tražiti svetost Božju dok nisam vidio kako sam daleko od njega. Zakon je pogodio metu uništivši moju ravnodušnost prema grijehu. Kad sam kroz njegove zapovijedi vidio Božju svetost, grijeh mi je postao krajnje grešan."
Vjera je osuda koje me tjera ravno u Kristove ruke vapeći: "Milosrđe, Gospodine! Ne mogu se sam spasiti, ne mogu ispuniti tvoj zakon. Vidim grijeh svoga srca!"
Vjera je definirana kao "trčanje osuđenog, raskajanog grešnika u Božje milosrđe u Kristu Isusu". Jedino čovjek kojega osuđuju njegovi grijesi po zakonu Božjem "potrčat će Kristu" da nađe sklonište.
Na dan Pentekosta Petar se digao i ponudio okupljenom mnoštvu evanđelje Božje milosti. Ali najprije ih je stavio pod jasno svjetlo zakona. Upro je prst u njih i rekao: "Vi ste bezbožničkom rukom razapeli i ubili (Isusa)" (Dj 2,23). Ljudi su bili potreseni u svojim srcima, tako osuđeni Riječju Božjom da su povikali: "Što da činimo?" (Dj 2,37).
Adam je dobio evanđelje milosti nakon što mu se "otvoriše oči" (vidi Post 3,7). Tek kad je vidio svoje žalosno stanje i posljedice svoga grijeha, Bog mu je donio poruku milosrđa i nade!