PRAVA PRAVEDNOST by Gary Wilkerson
Svaki Isusov sljedbenik ima određenu glad u svom srcu. To je žarka revnost da bude svet pred Bogom – oslobođen grijeha, pobjednik nad tijelom, čist i besprijekoran pred Gospodinom.
U srce svakoga ljudskog bića zapravo Duh Sveti usađuje tu želju, urođenu čežnju da se živi ispravno. Ljudi svih religija, čak i bez religije, poticani su da žive dobro, čine pravo, vole druge, budu najbolji što mogu biti. Neki očito bježe od te želje i čine suprotno, ali još uvijek su svjesni duboke želje da čine ispravno.
Dakako, svi smo mi podbacili u toj želji zbog svoje grešne naravi. Što se tiče nevjernika, duh ovoga svijeta može im zamračiti um za svaki osjećaj ispravnosti. Što se tiče vjernika, neuspjeh da se živi na način koji časti Boga može im satirati duh.
Ova želja da se živi pravo nalazi se iza značenja riječi pravednost. To znači biti u ispravnom odnosu s Bogom – živjeti s pravim motivima, emocijama i ponašanjem – i prilagoditi se njegovim naumima.
Trebamo znati što je, a što nije biti doista pravedan. Je li pravednost ispravno ponašanje? Ne, možete činiti pravu stvari i dok imate pogrešne motive. Neki kršćani čine prave stvari, ali su motivirani farizejskim duhom. Njihovo izvanjsko ponašanje je pravo, ali iznutra su mrtvi. Dakle, je li pravednost želja ili volja da se bude ispravan? Ne, mnogi ljudi traže pravednost s velikom strašću, ali ne uspijevaju je postići.
Biblija opisuje našu pravednost u dvije riječi: opravdanje i posvećenje. Kao kršćani, trebamo i jedno i drugo u svom životu. Prvi izraz ukazuje na naš položaj ili ispravno stajanje s Bogom. Drugi ukazuje na naš hod s Bogom, naš odnos s njim koji traje.
Ako nismo opravdani, nikada ne možemo biti pravedni. Možemo činiti dobra djela ili provodite sate u molitvi, ali te nas stvari neće učiniti pravednima. To je zbog toga što je opravdanje povezano s vršenjem stvari pravedno. Da bi se to dogodilo, Božji gnjev protiv grijeha treba se ugasiti. Kazna za naše grijehe treba se platiti, tako da ih Bog oprosti.
Svi znamo da Isus čini tu isplatu (ili pomirenje) za naš grijeh. Njegova žrtva na križu ugasila je Božji sveti gnjev prema našem grijehu. Naš Spasitelj ispunio je svaki zahtjev za nas da možemo biti potpuno prihvaćeni od Gospodina i u ispravnom odnosu s njim jednom za svagda.
U srce svakoga ljudskog bića zapravo Duh Sveti usađuje tu želju, urođenu čežnju da se živi ispravno. Ljudi svih religija, čak i bez religije, poticani su da žive dobro, čine pravo, vole druge, budu najbolji što mogu biti. Neki očito bježe od te želje i čine suprotno, ali još uvijek su svjesni duboke želje da čine ispravno.
Dakako, svi smo mi podbacili u toj želji zbog svoje grešne naravi. Što se tiče nevjernika, duh ovoga svijeta može im zamračiti um za svaki osjećaj ispravnosti. Što se tiče vjernika, neuspjeh da se živi na način koji časti Boga može im satirati duh.
Ova želja da se živi pravo nalazi se iza značenja riječi pravednost. To znači biti u ispravnom odnosu s Bogom – živjeti s pravim motivima, emocijama i ponašanjem – i prilagoditi se njegovim naumima.
Trebamo znati što je, a što nije biti doista pravedan. Je li pravednost ispravno ponašanje? Ne, možete činiti pravu stvari i dok imate pogrešne motive. Neki kršćani čine prave stvari, ali su motivirani farizejskim duhom. Njihovo izvanjsko ponašanje je pravo, ali iznutra su mrtvi. Dakle, je li pravednost želja ili volja da se bude ispravan? Ne, mnogi ljudi traže pravednost s velikom strašću, ali ne uspijevaju je postići.
Biblija opisuje našu pravednost u dvije riječi: opravdanje i posvećenje. Kao kršćani, trebamo i jedno i drugo u svom životu. Prvi izraz ukazuje na naš položaj ili ispravno stajanje s Bogom. Drugi ukazuje na naš hod s Bogom, naš odnos s njim koji traje.
Ako nismo opravdani, nikada ne možemo biti pravedni. Možemo činiti dobra djela ili provodite sate u molitvi, ali te nas stvari neće učiniti pravednima. To je zbog toga što je opravdanje povezano s vršenjem stvari pravedno. Da bi se to dogodilo, Božji gnjev protiv grijeha treba se ugasiti. Kazna za naše grijehe treba se platiti, tako da ih Bog oprosti.
Svi znamo da Isus čini tu isplatu (ili pomirenje) za naš grijeh. Njegova žrtva na križu ugasila je Božji sveti gnjev prema našem grijehu. Naš Spasitelj ispunio je svaki zahtjev za nas da možemo biti potpuno prihvaćeni od Gospodina i u ispravnom odnosu s njim jednom za svagda.