ODBACIVANJE SAVJETA GOSPODNJEG

Kad je prorok Hošea opisivao strašnu žetvu koja je bila rezultat zbacivanja Boga s prijestolja njegova gospodstva te vraćanja k ruci tijela, govorio je narodu koji je Gospodin godinama nosio na svojim rukama.

Bog je blagoslovio Izraela i dao mu napredak, dajući mu kuće koje nisu gradili i vinograde koje nisu sadili. Podigao je pobožne ljude da govore kao proroci i dao je narodu jasne riječi vodstva – te je narod godinama bio svjedok Božje vjernosti. Slušali su njegov savjet i nikada se nisu okretali tijelu. Kad im je Bog govorio, slušali su. I čudesno su bili izbavljani od snažnih neprijatelja.

Ali sad se u Izraelu dogodilo otpadništvo i Gospodin ih je optužio za strašnu zloću: "U duboku su pali pokvarenost …" (Hoš 9,9). "… svi su im knezovi odmetnici" (Hoš 9,15).

Koji su to strašan grijeh počinili? Je li to bilo opijanje, seksualna perverzija, gramzljivost, preljub, ubojstvo? Ne, Bog je rekao da je njihova pokvarenost to što su se okrenuli od njegova savjeta, zanemarujući njegovu riječ, te su umjesto toga slušali čovjeka: "Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali" (Hoš 9,17). U očima Božjim, najveća pokvarenost koju vjernik može počiniti je ta da više nije ovisan o njemu.

Gospodin je govorio Izraelu: "Više ne stavljate svoje pouzdanje u mene. Ja više nisam vaš vodič, vaš izvor mudrosti; sad se okrećete mudrosti čovjeka. Po pomoć trčite natrag u Egipat, upravo natrag onamo odakle sam vas izbavio. Odbacili ste moju riječ i okrenuli ste se od mene."

Jedan velik puritanski prorok jednom je zapisao: "Čisti autoritet nikada nije željan suradnje. On samo zahtijeva." Drugim riječima, Bog nam ne kaže: "Ti učini svoj dio, a ja ću moj. Samo se tu i tamo pojavi kod mene." Ne! Bog je čisti autoritet i zahtijeva da ga slijedimo, prije svega u svemu što činimo. Trebamo se potpuno oslanjati na njega, a sve manje od toga šteti njegovoj kraljevskoj vlasti nad našim životima.