NAJVEĆA OPASNOST

Najveća opasnost s kojom se svi mi suočavamo jest da nismo u stanju u našim nevoljama vidjeti Isusa nego duhove. U tom trenutku straha kad je noć najcrnja i kad oluja najviše bjesni, Isus nam se uvijek primiče da nam se otkrije kao Gospodin valova, Spasitelj u olujama. "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

U Mateju 14 Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađicu koja je bila na putu u oluju. Biblija kaže da ih je primorao ući u tu lađicu. Lađica je kretala prema nemirnim vodama da bude bacana tamo-amo poput pluta. Gdje je bio Isus? Gore na planini nadgledajući more; bio je gore na planini moleći za njih da ne padnu ispit kroz koji, znao je, moraju proći.

Pomislili biste da je barem jedan učenik shvatio što se događa i da je rekao: "Pogledajte, prijatelji, Isus nam je rekao da nas nikada neće ostaviti ni napustiti. On nas je poslao na ovaj put, dakle, u središtu smo njegove volje. Rekao je da on određuje korake pravednika. Pogledajte ponovno! To je naš Gospodin! Ravno ondje. Nikada nijednom nismo bili izvan njegova vidokruga."

Ali nijedan od učenika nije ga prepoznao. Nisu očekivali da bi bio u njihovoj oluji. Ni na trenutak nisu očekivali da bi u toj oluji bio s njima ili makar blizu njih! Ali on je došao hodajući po vodi.

Postoji samo jedna lekcija koja se tu može naučiti, samo jedna. To je jednostavna lekcija, ne neka duboka, mistična, koja bi prodrmala svijet. Isus je jednostavno htio da se uzdaju u njega kao u svoga Gospodina u svakoj oluji života. Jednostavno je htio da sačuvaju svoju veselje i povjerenje čak i u najmračnijem trenutku kušnje. To je sve.