ZAŠTO MI JE DUŠA KLONULA?
Iznova i iznova psalmist pita: "Zašto mi je duša klonula? Osjećam se beskoristan, odbačen. U meni je nemir. Zašto, Gospodine? Zašto se osjećam tako bespomoćan u svojim nevoljama?" (vidi Ps 41,112 i Ps 43,5). Ova pitanja govore za mnoge koji ljube Boga i služe mu.
Uzmite, primjerice, pobožnog Iliju. Vidimo ga pod smrekom kako moli Boga da ga ubije. Klonuo je sve do točke da je spreman predati vlastiti život. Klonulog u očaju vidimo i pravednog Jeremiju. Prorok vapi: "Gospodine, prevario si me. Rekao si mi da prorokujem sve to, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Ništa drugo nisam radio nego čitav život tražio tebe. I sad mi tako plaćaš? Neću više spominjati tvoje ime."
Svaki od tih slugu bio je pod privremenim napadom nevjere. Ali Gospodin je razumio njihovo stanje u vrijeme zbunjenosti i sumnje. A nakon nekog vremena, uvijek ih je uputio na izlaz. Usred njihovih nevolja, Duh Sveti je za njih upalio svjetlo.
Pogledajte Jeremijino svjedočanstvo: "Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje" (Jer 15,16). "Eto k njemu (k Iliji) riječi Jahvine" (1 Kr 19.9). U isto vrijeme, obojica tih slugu sjetili su se Riječi Božje i ona je postala radost i veselje njihova života te ih izvukla iz jame.
Istina je, čitavo vrijeme dok su se ti ljudi borili, Gospodin je bio blizu i čekao. Čuo je njihove vapaje, njihovu tjeskobu. A nakon što je prošlo određeno vrijeme, rekao im je: "Imali ste svoje vrijeme žalosti i sumnje. A sad hoću da se pouzdate u mene. Hoćete li se vratiti k mojoj Riječi? Hoćete li se uhvatiti za moje obećanje za vas? Ako tako učinite, moja će vas Riječ provesti kroz vašu krizu."
Uzmite, primjerice, pobožnog Iliju. Vidimo ga pod smrekom kako moli Boga da ga ubije. Klonuo je sve do točke da je spreman predati vlastiti život. Klonulog u očaju vidimo i pravednog Jeremiju. Prorok vapi: "Gospodine, prevario si me. Rekao si mi da prorokujem sve to, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Ništa drugo nisam radio nego čitav život tražio tebe. I sad mi tako plaćaš? Neću više spominjati tvoje ime."
Svaki od tih slugu bio je pod privremenim napadom nevjere. Ali Gospodin je razumio njihovo stanje u vrijeme zbunjenosti i sumnje. A nakon nekog vremena, uvijek ih je uputio na izlaz. Usred njihovih nevolja, Duh Sveti je za njih upalio svjetlo.
Pogledajte Jeremijino svjedočanstvo: "Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje" (Jer 15,16). "Eto k njemu (k Iliji) riječi Jahvine" (1 Kr 19.9). U isto vrijeme, obojica tih slugu sjetili su se Riječi Božje i ona je postala radost i veselje njihova života te ih izvukla iz jame.
Istina je, čitavo vrijeme dok su se ti ljudi borili, Gospodin je bio blizu i čekao. Čuo je njihove vapaje, njihovu tjeskobu. A nakon što je prošlo određeno vrijeme, rekao im je: "Imali ste svoje vrijeme žalosti i sumnje. A sad hoću da se pouzdate u mene. Hoćete li se vratiti k mojoj Riječi? Hoćete li se uhvatiti za moje obećanje za vas? Ako tako učinite, moja će vas Riječ provesti kroz vašu krizu."