PROLAŽENJE KROZ SUŠNO RAZDOBLJE

Iako propovijedam tisućama, postoje vremena kad se osjećam vrlo suh, daleko od tople nazočnosti Božje. Kad sam suh i prazan, nemam velike čežnje za čitanjem Riječi i imam malo poticaja da molim. Znam da je moja vjera nedotaknuta i da je moja ljubav za Isusa jaka i nemam želje kušati stvari ovoga svijeta. Radi se samo o tome da danima, a možda i tjednima ne mogu vidjeti dodir Božji

Jeste li ikada promatrali druge kršćane koji su bili blagoslovljeni dok vi niste osjećali ništa? Oni svjedoče o Božjim odgovorima na njihove molitve i prolijevaju suze radosnice. Čini se da žive na vrhu gore sretnog iskustva dok vi jednostavno klipšete, ljubite Isusa, ali ne zapaljujete svijet.

Vjerujem da svi istinski vjernici doživljavaju sušno doba u različita razdoblja svoga kršćanskog života. Čak je i Isus osjećao osamljenost kad je glasno povikao: "Oče, zašto si me napustio?"

Bez blizine Božje ne može biti mira. Suša se može jedino zaustaviti rosom njegove slave. Očaj se može rastjerati jedino sigurnošću da Bog odgovara. Oganj Duha Svetoga mora ugrijati um, tijelo i dušu.

Postoje trenuci kad se osjećam nedostojan, poput najgoreg grešnika, ali usprkos tome, znam da Bog nije daleko. Ponekad čujem jasan glasić koji poziva: "Dođi, dijete moje. Svjestan sam svega kroz što prolaziš. Još te uvijek ljubim i nikada te neću napustiti ni ostaviti. Zajedno ćemo se s time suočiti jer ja sam još uvijek tvoj Otac, a ti moje dijete." Imam plamen u sebi koji se neće ugušiti i znam da će me on izvesti iz svake suše.

"Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao ko zjenu oka svoga" (Pnz 32,9-10).

"Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga" (Iz 43,19-20).