ČAS OSAMLJENOSTI

Znam što to znači suočiti se s božanskom tišinom, ne čuti glas Božji za određeni čas. Prolazio sam kroz razdoblja potpune zbunjenosti, bez vidljiva vodstva. Tihi glas iza mene potpuno je utihnuo. Postojala su razdoblja kad uz sebe nisam imao prijatelja da utješi moje srce riječju savjeta. Svi moji uzorci vodstva od ranije otišli su krivo i našao sam se u potpunom mraku. Nisam mogao vidjeti put i činio sam grešku za greškom. Htio sam reći: "O Bože, što se događa? Ne znam kojim putem da idem!"

Krije li stvarno Bog svoje lice od onih koji ga ljube? Je li moguće da podiže svoju ruku na kratko vrijeme da nas pouči pouzdanju? Biblija jasno odgovara: "Ostavio ga je Bog (Ezekiju) da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu" (2 Ljet 32,31).

Možda upravo prolazite kroz bujicu nevolja. Znate o čemu govorim kad kažem da je nebo kao od olova. Znate sve o ponovljenim greškama. Čekate i čekate odgovore na molitvu. Poslužena vam je čaša nevolja. Nitko i ništa ne može ispuniti tu potrebu u vašem srcu!

To je vrijeme kad morate zauzeti stav! Ne morate biti u stanju smijati se ili veseliti jer u tom trenutku nemate nikakve radosti. Zapravo, možda u duši nemate ništa drugo osim nemira. Ali možete znati da je Bog još uvijek s vama jer Pismo kaže: "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

Ubrzo ćete čuti njegov glas: Ne uzbuđuj se i ne paničari. Samo drži svoje oči na meni. Sve predaj meni. Znat ćete tada da ste ostali predmet njegove neopisive ljubavi.