ZAPOČELO JE S POKAJANJEM
Crkva kao što je danas poznamo započela je s pokajanjem. Kad je Petar na Pentekost propovijedao križ, tisuće su došle Kristu. Ova nova Crkva sastojala se od jednog tijela u kojem su bile sve rase i bila je ispunjena ljubavlju jednih za druge. Njezin život bio je obilježen evangeliziranjem, duhom žrtve pa čak i mučeništvom.
Ovaj divan početak odražava Božju riječ Jeremiji: "A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu" (Jer 2,21). Međutim, sljedeće Gospodnje riječi opisuju što se često događa s takvim djelima: "Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju?" (Jer 2,21). Bog je govorio: "Ja sam te ispravno posadio. Bio si moj, nosio si moje ime i moju narav. Ali sad si se izopačio."
Što je izazvalo to izopačenje u Crkvi? Uvijek je to bilo i bit će idolopoklonstvo. Bog govori o idolopoklonstvu kad kaže Jeremiji: "A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu" (Jer 2,11).
Većina kršćanskog učenja danas prepoznaje idola kao sve ono što dolazi između naroda Božjeg i Boga. No to je samo djelomičan opis idolopoklonstva.
Idolopoklonstvo je daleko dublja stvar srca. Idol broj jedan među narodom Božjim nije preljub, pornografija ili alkohol. To je daleko snažnija požuda. Što je taj idol? To je strahovita ambicija za uspjehom. A ona čak ima i nauku koja je opravdava.
Idolopoklonstvo da se bude uspješan opisuje danas mnoge i u domu Božjem. Ti su ljudi ispravni, moralni ljudi, puni dobrih djela. Ali u svojim srcima podigli su idola ambiciju i ne mogu ga se otresti.
Bog voli blagoslivljati svoj narod. On želi da njegov narod uspije u svim svojim poštenim poduhvatima. Ali sad u zemlji postoji silovit duh koji preuzima mnoge, a to je duh ljubavi za prepoznavanjem i stjecanjem stvari.
Nedavno je jedan čovjek iz svijeta rekao: "Pobjeđuje onaj tko umre s najviše igračaka." Tragično, ali i kršćani su zahvaćeni time.
Kako daleko smo odlutali od evanđelja života kroz umiranje sebi, svome egu i svjetskim ambicijama!
Ovaj divan početak odražava Božju riječ Jeremiji: "A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu" (Jer 2,21). Međutim, sljedeće Gospodnje riječi opisuju što se često događa s takvim djelima: "Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju?" (Jer 2,21). Bog je govorio: "Ja sam te ispravno posadio. Bio si moj, nosio si moje ime i moju narav. Ali sad si se izopačio."
Što je izazvalo to izopačenje u Crkvi? Uvijek je to bilo i bit će idolopoklonstvo. Bog govori o idolopoklonstvu kad kaže Jeremiji: "A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu" (Jer 2,11).
Većina kršćanskog učenja danas prepoznaje idola kao sve ono što dolazi između naroda Božjeg i Boga. No to je samo djelomičan opis idolopoklonstva.
Idolopoklonstvo je daleko dublja stvar srca. Idol broj jedan među narodom Božjim nije preljub, pornografija ili alkohol. To je daleko snažnija požuda. Što je taj idol? To je strahovita ambicija za uspjehom. A ona čak ima i nauku koja je opravdava.
Idolopoklonstvo da se bude uspješan opisuje danas mnoge i u domu Božjem. Ti su ljudi ispravni, moralni ljudi, puni dobrih djela. Ali u svojim srcima podigli su idola ambiciju i ne mogu ga se otresti.
Bog voli blagoslivljati svoj narod. On želi da njegov narod uspije u svim svojim poštenim poduhvatima. Ali sad u zemlji postoji silovit duh koji preuzima mnoge, a to je duh ljubavi za prepoznavanjem i stjecanjem stvari.
Nedavno je jedan čovjek iz svijeta rekao: "Pobjeđuje onaj tko umre s najviše igračaka." Tragično, ali i kršćani su zahvaćeni time.
Kako daleko smo odlutali od evanđelja života kroz umiranje sebi, svome egu i svjetskim ambicijama!