PLIJEN DUHOVNOG RATOVANJA
"Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojača Jahvin dom" (1 Ljet 26,27). Ovaj nam redak otvara duboku istinu koja može promijeniti život. Ona govori o plijenu koji se može zadobiti jedino u bitki. A kad je jednom zadobiven, posvećen je za izgradnju doma Božjega.
Vjerujem da ako shvatimo snažnu istinu iza ovog retka, razumjet ćemo zašto Gospodin dopušta žestoke duhovne borbe kroz čitav naš život. Mnogi kršćani misle da kad su jednom spašeni, njihove borbe prestaju i život će im biti mirna plovidba. Ništa nije dalje od te istine. Ne da Bog samo dopušta bitke, nego ima i slavni naum za njih u našim životima.
Što je ratni plijen? Plijen je grabež, otimačina, dobra koja uzimaju pobjednici u bitki. Biblija prvi put spominje plijen u Postanku 14 kad je konfederacija kraljeva napala Sodomu i Gomoru. Ovi osvajači zarobili su stanovništvo i oteli njihova dobra: "Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori … Pograbe i Lota, Abramova bratića" (Post 14,11-12).
Kad je Abram saznao da je njegov bratić odveden u zarobljeništvo, okupio je vojsku od tristo osamnaest ljudi, svojih slugu, i krenuo u potjeru za neprijateljskim kraljevima. Pismo govori da sustiže osvajače i "… potuče (ih) … Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet" (Post 14,15-16).
Zamislite ovdje slavodobitnog Abrama! Vodio je dugačku kolonu radosnih ljudi i visoko natovarena kola s raznim blagom. Na svom je putu sreo Melkisedeka, kralja Šalema. Pismo nam govori da je bio potaknut ovom kralju dati desetinu od svega svog plijena (vidi Post 14,20). "Sad promatrajte kako je velik onaj komu je, on, patrijarh Abraham dao desetinu od najboljeg plijena" (Heb 7,4).
Bog želi da shvatimo princip koji se ovdje nalazi: Našega Gospodina zanima još nešto osim da nas učini pobjednicima. Iz našega ratovanja, on nam želi dati plijen, dobra, duhovno blago. Iz bitke bismo trebali izaći s punim kolima raznih sredstava. To je ono na što Pavao ovdje misli kad kaže: "…više smo nego pobjednici po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).
Prema plijenu uzetom u ratovanju David je imao stav pun poštovanja. Vidimo to u odredbi koju je donio na kraju svoga života. Upravo je odredio da će ga njegov sin Salomon naslijediti na izraelskom prijestolju. Sad je okupio vođe nacije i postavio božansku odredbu za održavanje Božjeg doma. Koja su sredstva trebali koristiti za to sveto djelo? "Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojača Jahvin dom" (1 Ljet 26,27)
Dopustite mi opisati ovaj prizor. Nakon svake vojne pobjede, David je donosio plijen i gomilao ga: zlato, srebro, mjed, novac u takvim količinama da ga se nije moglo izbrojiti. Sve to bilo je s jednim naumom na njegovom umu: iskoristiti taj plijen kao sredstvo za izgradnju hrama.
Kad Pismo govori o ojačavanju hrama, izvorni hebrejski znači "popravljati kuću, jačati i spajati što je sagrađeno". Ta sredstva bila su za održavanje izvornog sjaja hrama.
Gdje je danas hram Božji? Njega sačinjava njegov narod – vi, ja, njegova Crkva širom svijeta. Prema Pavlu, naša su tijela hramovi Duha Svetog. I, poput drevnog Izraela, naš Gospodin još uvijek ojačava svoj hram plijenom stečenim u bitki. Zbog toga naše kušnje znače i više nego samo preživljavanje. Kroz svaku bitku Bog odlaže blago, sredstva, bogatstvo za nas. On puni dobrima riznicu iz našeg ratovanja. A taj plijen posvećen je za izgradnju i ojačavanje njegova tijela, Crkve Isusa Krista.
Razmislite o tome: godinama nakon što je Salomon sagradio hram, dobro je bio održavan i ojačavan plijenom uzetim u prošlim ratovima. Božji dom ostao je vitalan i živ jer je njegov narod iz svakoga sukoba izranjao ne samo kao pobjednik, nego bogat raznim sredstvima. Ovaj princip "opskrbe kroz bitku" nalazimo u čitavoj Riječi Božjoj.
Vjerujem da ako shvatimo snažnu istinu iza ovog retka, razumjet ćemo zašto Gospodin dopušta žestoke duhovne borbe kroz čitav naš život. Mnogi kršćani misle da kad su jednom spašeni, njihove borbe prestaju i život će im biti mirna plovidba. Ništa nije dalje od te istine. Ne da Bog samo dopušta bitke, nego ima i slavni naum za njih u našim životima.
Što je ratni plijen? Plijen je grabež, otimačina, dobra koja uzimaju pobjednici u bitki. Biblija prvi put spominje plijen u Postanku 14 kad je konfederacija kraljeva napala Sodomu i Gomoru. Ovi osvajači zarobili su stanovništvo i oteli njihova dobra: "Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori … Pograbe i Lota, Abramova bratića" (Post 14,11-12).
Kad je Abram saznao da je njegov bratić odveden u zarobljeništvo, okupio je vojsku od tristo osamnaest ljudi, svojih slugu, i krenuo u potjeru za neprijateljskim kraljevima. Pismo govori da sustiže osvajače i "… potuče (ih) … Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet" (Post 14,15-16).
Zamislite ovdje slavodobitnog Abrama! Vodio je dugačku kolonu radosnih ljudi i visoko natovarena kola s raznim blagom. Na svom je putu sreo Melkisedeka, kralja Šalema. Pismo nam govori da je bio potaknut ovom kralju dati desetinu od svega svog plijena (vidi Post 14,20). "Sad promatrajte kako je velik onaj komu je, on, patrijarh Abraham dao desetinu od najboljeg plijena" (Heb 7,4).
Bog želi da shvatimo princip koji se ovdje nalazi: Našega Gospodina zanima još nešto osim da nas učini pobjednicima. Iz našega ratovanja, on nam želi dati plijen, dobra, duhovno blago. Iz bitke bismo trebali izaći s punim kolima raznih sredstava. To je ono na što Pavao ovdje misli kad kaže: "…više smo nego pobjednici po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).
Prema plijenu uzetom u ratovanju David je imao stav pun poštovanja. Vidimo to u odredbi koju je donio na kraju svoga života. Upravo je odredio da će ga njegov sin Salomon naslijediti na izraelskom prijestolju. Sad je okupio vođe nacije i postavio božansku odredbu za održavanje Božjeg doma. Koja su sredstva trebali koristiti za to sveto djelo? "Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojača Jahvin dom" (1 Ljet 26,27)
Dopustite mi opisati ovaj prizor. Nakon svake vojne pobjede, David je donosio plijen i gomilao ga: zlato, srebro, mjed, novac u takvim količinama da ga se nije moglo izbrojiti. Sve to bilo je s jednim naumom na njegovom umu: iskoristiti taj plijen kao sredstvo za izgradnju hrama.
Kad Pismo govori o ojačavanju hrama, izvorni hebrejski znači "popravljati kuću, jačati i spajati što je sagrađeno". Ta sredstva bila su za održavanje izvornog sjaja hrama.
Gdje je danas hram Božji? Njega sačinjava njegov narod – vi, ja, njegova Crkva širom svijeta. Prema Pavlu, naša su tijela hramovi Duha Svetog. I, poput drevnog Izraela, naš Gospodin još uvijek ojačava svoj hram plijenom stečenim u bitki. Zbog toga naše kušnje znače i više nego samo preživljavanje. Kroz svaku bitku Bog odlaže blago, sredstva, bogatstvo za nas. On puni dobrima riznicu iz našeg ratovanja. A taj plijen posvećen je za izgradnju i ojačavanje njegova tijela, Crkve Isusa Krista.
Razmislite o tome: godinama nakon što je Salomon sagradio hram, dobro je bio održavan i ojačavan plijenom uzetim u prošlim ratovima. Božji dom ostao je vitalan i živ jer je njegov narod iz svakoga sukoba izranjao ne samo kao pobjednik, nego bogat raznim sredstvima. Ovaj princip "opskrbe kroz bitku" nalazimo u čitavoj Riječi Božjoj.