DOLAZAK DO NJEGOVA STOLA
Jedna stara evanđeoska pjesma za mene ima duboko značenje. Ona glasi: "Isus je prostro stol da se sveti Božji hrane; on poziva odabrani narod svoj da dođe i jede."
Kako uzbudljiva slika: Gospodin prostire stol na nebu za svoje sljedbenike! Svojim je učenicima rekao: "Zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu" (Lk 22,29-30). Gladovati za njim znači po vjeri sjediti za njegovim stolom.
Kad apostol Pavao govori: "Trajno svetkujmo blagdan" (1 Kor 5,8), on misli da jasno razumijemo da smo određeni sjediti s Kristom u nebu za njegovim kraljevskim stolom. On govori: "Uvijek se pokažite. Ne dopustite da vaše sjedalo ikada ostane prazno."
Žalosna je istina da Crkva Isusa Krista jednostavno ne shvaća što to znači uvijek svetkovati blagdan. Mi ne razumijemo dostojanstvenost i čast koji su nam dani time što nas je Krist podigao da sjedimo s njim na nebesima. Postali smo prezaposleni da bismo sjedili za njegovim stolom. Pogrešno izvodimo našu duhovnu radost iz službe umjesto iz zajedništva. Činimo sve više i više za Gospodina kojega poznamo sve manje i manje. Razdiremo se dajući naše tijelo i um da radimo njegovo djelo, a rijeko svetkujemo.
Od svojih slugu, propovjednika i pastira, naš Gospodin traži jednu stvar iznad svih drugih, a to je jelo za njegovim stolom. Taj stol je mjesto za duhovnu prisnost i on je svakodnevno prostrt. Trajno svetkovati blagdan znači neprestano dolaziti k njemu po hranu, snagu, mudrost i zajedništvo.
Sve od križa, svi duhovni velikani imali su jednu zajedničku stvar: poštovali su stol Gospodnji. I izgubili su se u Kristovoj golemosti. Svi su umrli tugujući što još uvijek tako malo znaju o njemu i njegovom životu.
Danas je naša vizija o Kristu premala, preograničena. A da bi se nadvladali zamršeni i sve veći problemi ovoga zlog vremena, potrebno je evanđelje "golemosti". Vidite, Bog u ovom svijetu ne rješava samo probleme – on ih guta u svojoj golemosti! Netko čije se otkrivenje o Kristovoj golemosti povećava ne treba se bojati nikakva problema, nikakva đavla, nikakve sile na zemlji. On zna da je Krist veći od svega toga. Ako imamo otkrivenje o tome kako je on ogroman, kako je beskonačan, neizmjeran, neograničen i nesaglediv, nikada nas više neće svladati problemi života.
Pavao nam je primjer. On je bio predan takvom uvijek sve većem otkrivenju Krista. Zapravo, sve što je imao o Kristu došlo je kroz otkrivenje; sve to naučio je za stolom Gospodnjim od Duha Svetoga. Sjetite se, tek je tri godine nakon svoga obraćenja otišao u Jeruzalemu da neko vrijeme provede s apostolima i ostao je s njima samo petnaest dana prije nego je nastavio svoja misionarska putovanja. Kasnije je rekao: "…objavom mi je saopćena Tajna" (Ef 3,3). Duh Sveti zna duboke i skrivene stvari Božje i Pavao je neprestano molio za dar milosti da razumije i propovijeda "neistraživo Kristovo bogatstvo" (Ef 3,8).
Gospodin traži vjernike koji nisu zadovoljni pomnim ispitivanjem proturječnih glasova da nađu istinsku riječ. On želi da gladujemo za otkrivenjem njega samoga što će biti naša vlastita duboka i osobna prisnost.
Kako uzbudljiva slika: Gospodin prostire stol na nebu za svoje sljedbenike! Svojim je učenicima rekao: "Zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu" (Lk 22,29-30). Gladovati za njim znači po vjeri sjediti za njegovim stolom.
Kad apostol Pavao govori: "Trajno svetkujmo blagdan" (1 Kor 5,8), on misli da jasno razumijemo da smo određeni sjediti s Kristom u nebu za njegovim kraljevskim stolom. On govori: "Uvijek se pokažite. Ne dopustite da vaše sjedalo ikada ostane prazno."
Žalosna je istina da Crkva Isusa Krista jednostavno ne shvaća što to znači uvijek svetkovati blagdan. Mi ne razumijemo dostojanstvenost i čast koji su nam dani time što nas je Krist podigao da sjedimo s njim na nebesima. Postali smo prezaposleni da bismo sjedili za njegovim stolom. Pogrešno izvodimo našu duhovnu radost iz službe umjesto iz zajedništva. Činimo sve više i više za Gospodina kojega poznamo sve manje i manje. Razdiremo se dajući naše tijelo i um da radimo njegovo djelo, a rijeko svetkujemo.
Od svojih slugu, propovjednika i pastira, naš Gospodin traži jednu stvar iznad svih drugih, a to je jelo za njegovim stolom. Taj stol je mjesto za duhovnu prisnost i on je svakodnevno prostrt. Trajno svetkovati blagdan znači neprestano dolaziti k njemu po hranu, snagu, mudrost i zajedništvo.
Sve od križa, svi duhovni velikani imali su jednu zajedničku stvar: poštovali su stol Gospodnji. I izgubili su se u Kristovoj golemosti. Svi su umrli tugujući što još uvijek tako malo znaju o njemu i njegovom životu.
Danas je naša vizija o Kristu premala, preograničena. A da bi se nadvladali zamršeni i sve veći problemi ovoga zlog vremena, potrebno je evanđelje "golemosti". Vidite, Bog u ovom svijetu ne rješava samo probleme – on ih guta u svojoj golemosti! Netko čije se otkrivenje o Kristovoj golemosti povećava ne treba se bojati nikakva problema, nikakva đavla, nikakve sile na zemlji. On zna da je Krist veći od svega toga. Ako imamo otkrivenje o tome kako je on ogroman, kako je beskonačan, neizmjeran, neograničen i nesaglediv, nikada nas više neće svladati problemi života.
Pavao nam je primjer. On je bio predan takvom uvijek sve većem otkrivenju Krista. Zapravo, sve što je imao o Kristu došlo je kroz otkrivenje; sve to naučio je za stolom Gospodnjim od Duha Svetoga. Sjetite se, tek je tri godine nakon svoga obraćenja otišao u Jeruzalemu da neko vrijeme provede s apostolima i ostao je s njima samo petnaest dana prije nego je nastavio svoja misionarska putovanja. Kasnije je rekao: "…objavom mi je saopćena Tajna" (Ef 3,3). Duh Sveti zna duboke i skrivene stvari Božje i Pavao je neprestano molio za dar milosti da razumije i propovijeda "neistraživo Kristovo bogatstvo" (Ef 3,8).
Gospodin traži vjernike koji nisu zadovoljni pomnim ispitivanjem proturječnih glasova da nađu istinsku riječ. On želi da gladujemo za otkrivenjem njega samoga što će biti naša vlastita duboka i osobna prisnost.