OSOBNO OTKRIVENJE KRISTA
Ako ste propovjednik, misionar ili učitelj, razmislite o ovome: Što vi učite? Je li to ono što vas je netko naučio? Je li to ponavljanje otkrivenja nekoga velikog učitelja? Ili ste doživjeli svoje vlastito osobno otkrivenje Isusa Krista? Ako jeste, postaje li ono sve veće? Je li vam nebo otvoreno?
Pavao je rekao: "Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Pravi muškarci i žene Božje žive unutar ovoga vrlo malog, međutim, ogromnog kruga. Svaki njihov korak i čitav njihov život završavaju u tome da rade na Kristovim interesima. Prije više godina, Duh Sveti me vukao u takvu službu, službu koja će propovijedati samo Krista. O, kako sam čeznuo propovijedati ništa drugo nego njega! Ali moje srce nije bilo usredotočeno na to te sam otkrio da je krug preuzak. Kao rezultat toga, nisam imao dotok otkrivenja koje bi podržavalo moje propovijedanje.
Da bismo propovijedali Krista, moramo imati neprestani dotok otkrivenja od Duha Svetoga, inače ćemo na kraju ponavljati ustajale poruke. Ako Duh Sveti poznaje um Božji i istražuje duboke i skrivene Očeve stvari te ako mora poteći kao voda u nama, tad moramo biti na raspolaganju da se ispunimo tom tekućom vodom. Moramo se ispunjavati beskrajnim otkrivenjem Krista. Takvo otkrivenje čeka svakoga slugu Gospodnjeg koji je voljan čekati na njega, vjerujući Duhu Svetom i pouzdajući se u njega da će mu pokazati um Božji.
Pavao je rekao da se Krist objavio u njemu, ne samo njemu (vidi Galaćanima 1,16). U Božjim očima neplodno je propovijedati riječ koja još nije pokazala svoju snagu u propovjednikovu životu i službi. Površnima možda izgleda u redu propovijedati Krista s naprezanjem, ali nije tako za muškarce i žene Božje. Mi moramo propovijedati uvijek sve veće otkrivenje Krista, međutim, jedino ako to otkrivenje čini duboku promjenu u nama.
Pavao je izrekao i osobnu zabrinutost: "…da sâm ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao" (1 Kor 9,27). On definitivno nikada nije sumnjao u svoju sigurnost u Kristu; to mu nije bilo na kraj pameti. Grčka riječ upotrijebljena za odbačen ovdje znači "nepohvaljen" ili "nedostojan". Pavao se zgrozio nad mišlju da stoji pred Kristovim sudom i da mu se sudi za propovijedanje Krista kojega zapravo nije poznavao ili za navješćivanje Evanđelja kojega nije u potpunosti provodio. Zbog toga tako često govori o Kristu koji živi u njemu.
Ne možemo i dalje sami sebe nazivati slugom Božjim dok osobno ne možemo odgovoriti na ova pitanja: Ne želim li ja doista ništa drugo osim Krista? Je li mi on doista sve, jedina svrha moga života?
Je li vaš odgovor da? Ako to mislite, bit ćete u stanju pokazati na gomilu blata u svome životu, onoga blata o kome je i Pavao govorio kad je rekao: "…sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Fil 3,8). Gubi li sada sve u vašoj cijeni svoju vrijednost za otkrivenje Krista? Ako ne želite ništa drugo nego Krista, onda vaša služba nije karijera – vaša je služba molitva! Nećete trebati biti poticani da ga tražite; često ćete odlaziti u svoju tajnu klijet znajući da čim uđete, sjedate za njegov stol. Štovat ćete ga, bez žurbe sjediti u njegovoj nazočnosti, ljubiti ga, slaviti ga podignutim rukama, čeznuti za njim i zahvaljivati mu za njegovu mudrost.
Pavao je rekao: "Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Pravi muškarci i žene Božje žive unutar ovoga vrlo malog, međutim, ogromnog kruga. Svaki njihov korak i čitav njihov život završavaju u tome da rade na Kristovim interesima. Prije više godina, Duh Sveti me vukao u takvu službu, službu koja će propovijedati samo Krista. O, kako sam čeznuo propovijedati ništa drugo nego njega! Ali moje srce nije bilo usredotočeno na to te sam otkrio da je krug preuzak. Kao rezultat toga, nisam imao dotok otkrivenja koje bi podržavalo moje propovijedanje.
Da bismo propovijedali Krista, moramo imati neprestani dotok otkrivenja od Duha Svetoga, inače ćemo na kraju ponavljati ustajale poruke. Ako Duh Sveti poznaje um Božji i istražuje duboke i skrivene Očeve stvari te ako mora poteći kao voda u nama, tad moramo biti na raspolaganju da se ispunimo tom tekućom vodom. Moramo se ispunjavati beskrajnim otkrivenjem Krista. Takvo otkrivenje čeka svakoga slugu Gospodnjeg koji je voljan čekati na njega, vjerujući Duhu Svetom i pouzdajući se u njega da će mu pokazati um Božji.
Pavao je rekao da se Krist objavio u njemu, ne samo njemu (vidi Galaćanima 1,16). U Božjim očima neplodno je propovijedati riječ koja još nije pokazala svoju snagu u propovjednikovu životu i službi. Površnima možda izgleda u redu propovijedati Krista s naprezanjem, ali nije tako za muškarce i žene Božje. Mi moramo propovijedati uvijek sve veće otkrivenje Krista, međutim, jedino ako to otkrivenje čini duboku promjenu u nama.
Pavao je izrekao i osobnu zabrinutost: "…da sâm ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao" (1 Kor 9,27). On definitivno nikada nije sumnjao u svoju sigurnost u Kristu; to mu nije bilo na kraj pameti. Grčka riječ upotrijebljena za odbačen ovdje znači "nepohvaljen" ili "nedostojan". Pavao se zgrozio nad mišlju da stoji pred Kristovim sudom i da mu se sudi za propovijedanje Krista kojega zapravo nije poznavao ili za navješćivanje Evanđelja kojega nije u potpunosti provodio. Zbog toga tako često govori o Kristu koji živi u njemu.
Ne možemo i dalje sami sebe nazivati slugom Božjim dok osobno ne možemo odgovoriti na ova pitanja: Ne želim li ja doista ništa drugo osim Krista? Je li mi on doista sve, jedina svrha moga života?
Je li vaš odgovor da? Ako to mislite, bit ćete u stanju pokazati na gomilu blata u svome životu, onoga blata o kome je i Pavao govorio kad je rekao: "…sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Fil 3,8). Gubi li sada sve u vašoj cijeni svoju vrijednost za otkrivenje Krista? Ako ne želite ništa drugo nego Krista, onda vaša služba nije karijera – vaša je služba molitva! Nećete trebati biti poticani da ga tražite; često ćete odlaziti u svoju tajnu klijet znajući da čim uđete, sjedate za njegov stol. Štovat ćete ga, bez žurbe sjediti u njegovoj nazočnosti, ljubiti ga, slaviti ga podignutim rukama, čeznuti za njim i zahvaljivati mu za njegovu mudrost.