DRAGOCJENIJE OD ZLATA
Priča o kraljici Esteri priča je o žestokom vojevanju, o jednoj od najvećih duhovnih bitaka u čitavom Pismu. Đavao je pokušao uništiti naum Božji na zemlji, ovaj put kroz pokvarena Hamana. Ovaj bogat, utjecajan čovjek, nagovorio je perzijskog kralja da izda proglas da se zatru svi Židovi pod njegovom vlašću od Indije do Etiopije.
Prvi Židov pred Hamanovim očima bio je pravedni Mordokaj, Esterin stric. Za njega je posebno dao podignuti vješala, ali je Estera posredovala pozivajući narod Božji na molitvu i izlažući vlastiti život da bi opozvala Hamanovu naredbu. Bog je razotkrio ovaj pokvaren plan i Haman je završio na vlastitim vješalama. Kralj nije samo promijenio svoju pogibeljnu naredbu, nego je dao Esteri Hamanovu kuću, posjed koji bi prema današnjim mjerilima bio vrijedan milijune.
Međutim, Hamanova palača nije bio jedini plijen uzet u toj priči. Pismo nam govori: "Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja" (Est 8,16). U ovoj bitki s neprijateljem ovo je bio istinski plijen.
Vidite, naše kušnje ne donose nam samo duhovna bogatstva, nego nas drže jakima, čistima i pod neprestanim održavanjem. Kad se pouzdajemo u Gospodina, on uzrokuje kušnje da bi u nama stvorio vjeru dragocjeniju od zlata: "…da se vrijednost vaše vjere, dragocjenije od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist" (1 Pt 1,7).
"Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodećih ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime" (Kol 2,15).
Isus je na Golgoti oplijenio đavla lišivši ga sve sile i vlasti. Kad se Krist pobjedonosno digao iz groba, izveo je iz sotonina zahvata bezbrojnu vojsku izbavljenih zarobljenika. A ta krvlju kupljena kolona još uvijek ide.
Nevjerojatno, ali Kristov trijumf na Golgoti dao nam je čak i više od pobjede nad smrću. U ovom životu on je za nas stekao neopisiv plijen: milost, milosrđe, mir, oproštenje, snagu, vjeru – sva sredstva potrebna da vodimo pobjedonosan život. On je osigurao svako sredstvo za održavanje svoga hrama: "Krist je vjeran u svojstvu Sina i stoji na kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).
Duh Sveti nam ovdje pokazuje čudesnu istinu: Isus nas je u svome Duhu Svetom snabdio sa svim sredstvima koja su nam potrebna. Ali mi smo odgovorni da iskoristimo to bogatstvo za održavanje njegova hram. A ta sredstva za održavanje hrama moraju doći izravno iz plijena našega vojevanja.
Krist nam je dao sve potrebno za to održavanje. Usvojio nas je u svoju obitelj. On stoji kao ugaoni kamen kuće i očistio je čitavu kuću. I na kraju, dao nam je pristup u samu Svetinju nad svetinjama. I tako, sad smo po vjeri potpuno izgrađen, gotov hram. Isus nije izgradio samo napola završenu kuću. Njegov je hram gotov.
Ovaj hram mora se održavati. Čitavo vrijeme mora se obnavljati i popravljati. Dakako, znamo gdje se mogu naći sredstva: u samom Kristovom Duhu. On je rizničar svega plijena. Ta sredstva se oslobađaju kad vidimo svoju potrebu i surađujemo s Bogom.
Suradnja započinje kad smo usred sukoba. Naše je sredstvo sličnost s Kristom koju dobivamo dok smo ukopani u bitki. To su lekcije, vjera, karakter, koje stječemo iz ratovanja s neprijateljem. U svakoj je bitki vrijednost. I možemo biti sigurni da će iz nje izaći dobro.
Prvi Židov pred Hamanovim očima bio je pravedni Mordokaj, Esterin stric. Za njega je posebno dao podignuti vješala, ali je Estera posredovala pozivajući narod Božji na molitvu i izlažući vlastiti život da bi opozvala Hamanovu naredbu. Bog je razotkrio ovaj pokvaren plan i Haman je završio na vlastitim vješalama. Kralj nije samo promijenio svoju pogibeljnu naredbu, nego je dao Esteri Hamanovu kuću, posjed koji bi prema današnjim mjerilima bio vrijedan milijune.
Međutim, Hamanova palača nije bio jedini plijen uzet u toj priči. Pismo nam govori: "Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja" (Est 8,16). U ovoj bitki s neprijateljem ovo je bio istinski plijen.
Vidite, naše kušnje ne donose nam samo duhovna bogatstva, nego nas drže jakima, čistima i pod neprestanim održavanjem. Kad se pouzdajemo u Gospodina, on uzrokuje kušnje da bi u nama stvorio vjeru dragocjeniju od zlata: "…da se vrijednost vaše vjere, dragocjenije od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist" (1 Pt 1,7).
"Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodećih ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime" (Kol 2,15).
Isus je na Golgoti oplijenio đavla lišivši ga sve sile i vlasti. Kad se Krist pobjedonosno digao iz groba, izveo je iz sotonina zahvata bezbrojnu vojsku izbavljenih zarobljenika. A ta krvlju kupljena kolona još uvijek ide.
Nevjerojatno, ali Kristov trijumf na Golgoti dao nam je čak i više od pobjede nad smrću. U ovom životu on je za nas stekao neopisiv plijen: milost, milosrđe, mir, oproštenje, snagu, vjeru – sva sredstva potrebna da vodimo pobjedonosan život. On je osigurao svako sredstvo za održavanje svoga hrama: "Krist je vjeran u svojstvu Sina i stoji na kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).
Duh Sveti nam ovdje pokazuje čudesnu istinu: Isus nas je u svome Duhu Svetom snabdio sa svim sredstvima koja su nam potrebna. Ali mi smo odgovorni da iskoristimo to bogatstvo za održavanje njegova hram. A ta sredstva za održavanje hrama moraju doći izravno iz plijena našega vojevanja.
Krist nam je dao sve potrebno za to održavanje. Usvojio nas je u svoju obitelj. On stoji kao ugaoni kamen kuće i očistio je čitavu kuću. I na kraju, dao nam je pristup u samu Svetinju nad svetinjama. I tako, sad smo po vjeri potpuno izgrađen, gotov hram. Isus nije izgradio samo napola završenu kuću. Njegov je hram gotov.
Ovaj hram mora se održavati. Čitavo vrijeme mora se obnavljati i popravljati. Dakako, znamo gdje se mogu naći sredstva: u samom Kristovom Duhu. On je rizničar svega plijena. Ta sredstva se oslobađaju kad vidimo svoju potrebu i surađujemo s Bogom.
Suradnja započinje kad smo usred sukoba. Naše je sredstvo sličnost s Kristom koju dobivamo dok smo ukopani u bitki. To su lekcije, vjera, karakter, koje stječemo iz ratovanja s neprijateljem. U svakoj je bitki vrijednost. I možemo biti sigurni da će iz nje izaći dobro.