ČVRSTO DRŽITE RIJEČ ŽIVOTA
Pavao piše: "…čvrsto drž(ite) riječ života, da se mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trčao ni uzalud se trudio" (Fil 2,16). Pavao je zamišljao dan kad će stajati u Kristovoj nazočnosti i kad će se otkriti tajne otkupljenja.
Pismo govori da će se toga dana naše oči otvoriti i da ćemo gledati slavu Gospodnju neporočni pred njim. Naša srca gorjet će kad nam otkrije sve tajne svemira i kad nam pokaže svoju silu iza njega. Iznenada ćemo vidjeti stvarnost svega što nam je bilo na raspolaganju u našim zemaljskim kušnjama: silu i sredstva neba, anđele zaštitnike, nazočnost Duha Svetoga.
Dok budemo gledali strahovitost svega toga, Gospodin će nam reći. "Sve vrijeme moji su te ratnici okruživali i bila ti je dodijeljena čitava vojska snažnih poslanika. Nikada nisi bio u opasnosti od sotone. Nikada nisi imao nikakva razloga da se bojiš sutrašnjice."
Zatim će nam Krist pokazati Oca. Kakav će to silan trenutak biti! Dok ćemo gledati veličanstvenost našega nebeskog Oca, u potpunosti ćemo shvatiti njegovu ljubav i brigu za nas te će nam iznenada punom snagom sinuti istina: "To je bio, jest i zauvijek će biti naš Otac, doista velik 'Ja jesam'".
Evo zašto Pavao "čvrsto drži" riječ Božju u vezi s njegovom s vjernošću! On nije htio da onoga slavnog dana stoji u Gospodnjoj nazočnosti misleći: "Kako sam mogao biti tako slijep? Zašto u potpunosti nisam vjerovao naumu moga Gospodina? Sve moje brige i pitanja bili su uzalud."
Pavao nas uvjerava: "Onoga dana kad se moje oči u potpunosti otvore, želim se radovati. Želim biti u stanju uživati u svakom otkrivenju znajući da sam se pouzdavao u njegova obećanja i da nisam išao za svojim poslovima pun sumnji. Želim znati da sam čvrsto držao Riječ života u svim svojim odgovorima na moja trpljenja, da sam vodio dobru borbu i da sam dokazao da je moj Gospodin vjeran."
Pavao zatim sve to kratko iznosi u ovoj riječi: "...kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispruža(m) se prema onome što je naprijed" (Fil 3,13). Ukratko, mislio je da nije moguće staviti budućnost u Gospodnje ruke bez da prije ne odloži svoju prošlost.
Pismo govori da će se toga dana naše oči otvoriti i da ćemo gledati slavu Gospodnju neporočni pred njim. Naša srca gorjet će kad nam otkrije sve tajne svemira i kad nam pokaže svoju silu iza njega. Iznenada ćemo vidjeti stvarnost svega što nam je bilo na raspolaganju u našim zemaljskim kušnjama: silu i sredstva neba, anđele zaštitnike, nazočnost Duha Svetoga.
Dok budemo gledali strahovitost svega toga, Gospodin će nam reći. "Sve vrijeme moji su te ratnici okruživali i bila ti je dodijeljena čitava vojska snažnih poslanika. Nikada nisi bio u opasnosti od sotone. Nikada nisi imao nikakva razloga da se bojiš sutrašnjice."
Zatim će nam Krist pokazati Oca. Kakav će to silan trenutak biti! Dok ćemo gledati veličanstvenost našega nebeskog Oca, u potpunosti ćemo shvatiti njegovu ljubav i brigu za nas te će nam iznenada punom snagom sinuti istina: "To je bio, jest i zauvijek će biti naš Otac, doista velik 'Ja jesam'".
Evo zašto Pavao "čvrsto drži" riječ Božju u vezi s njegovom s vjernošću! On nije htio da onoga slavnog dana stoji u Gospodnjoj nazočnosti misleći: "Kako sam mogao biti tako slijep? Zašto u potpunosti nisam vjerovao naumu moga Gospodina? Sve moje brige i pitanja bili su uzalud."
Pavao nas uvjerava: "Onoga dana kad se moje oči u potpunosti otvore, želim se radovati. Želim biti u stanju uživati u svakom otkrivenju znajući da sam se pouzdavao u njegova obećanja i da nisam išao za svojim poslovima pun sumnji. Želim znati da sam čvrsto držao Riječ života u svim svojim odgovorima na moja trpljenja, da sam vodio dobru borbu i da sam dokazao da je moj Gospodin vjeran."
Pavao zatim sve to kratko iznosi u ovoj riječi: "...kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispruža(m) se prema onome što je naprijed" (Fil 3,13). Ukratko, mislio je da nije moguće staviti budućnost u Gospodnje ruke bez da prije ne odloži svoju prošlost.