DAJ MI SVU SVOJU SUTRAŠNJICU
Jednoga dana, Gospodin se objavio Abrahamu i dao mu nevjerojatnu zapovijed: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1).
Kako nevjerojatno! Iznenada, Bog uzima jednoga čovjeka i kaže mu: "Želim da se digneš i odeš, ostavljajući sve za sobom: dom, rodbinu, zavičaj. Želim te nekamo poslati. Putem ću te voditi kako da dospiješ onamo."
Kako je Abraham odgovorio na tu nevjerojatnu riječ od Gospodina? "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8).
Što je Bog imao na umu? Zašto je pretraživao nacije tražeći jednoga čovjeka, a onda ga pozvao da sve ostavi i pođe na putovanje bez zemljopisne karte, bez unaprijed stvorena pravca kretanja i bez poznata odredišta? Razmislite o tome što je Bog tražio od Abrahama! Nije mu pokazao kako će prehranjivati obitelj i brinuti se za nju. Nije mu rekao kako daleko će ići i kad će stići. U početku, rekao mu je samo dvije stvari: "Idi" i "Ja ću ti pokazati put".
Bog je u biti rekao Abrahamu: "Od ovoga dana nadalje želim da mi daš svu svoju sutrašnjicu. Ostatak svoga života moraš živjeti stavivši svu svoju budućnost u moje ruke, iz dan u dan. Abrahame, tražim da svoj život obvezeš obećanju koje ti dajem. Ako se obvezeš da ćeš to učiniti, blagoslovit ću te, voditi i odvesti na mjesto koje ne možeš ni zamisliti."
Mjesto na koje je Bog htio odvesti Abrahama mjesto je na koje želi odvesti svaki ud Kristova tijela. Abraham je ono što biblijski učitelji nazivaju "čovjekom uzorkom", to je čovjek koji služi kao primjer kako hodati pred Gospodinom. Abrahamov nam primjer pokazuje što se traži od svih koji traže ugoditi Bogu.
Nemojte misliti da je Abraham bio mladić kad ga je Bog pozvao da se obveže na taj način. Vjerojatno je već imao gotove planove kako da osigura budućnost svoje obitelji, tako da je morao razmotriti mnoge stvari dok je vagao Božji poziv. Međutim, "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6).
Apostol Pavao nam govori da su svi koji vjeruju i pouzdaju se u Krista djeca Abrahamova. Poput Abrahama, i mi se smatramo pravednima jer smo obratili pozornost na isti poziv da svu svoju sutrašnjicu povjerimo u ruke Gospodnje.
Kako nevjerojatno! Iznenada, Bog uzima jednoga čovjeka i kaže mu: "Želim da se digneš i odeš, ostavljajući sve za sobom: dom, rodbinu, zavičaj. Želim te nekamo poslati. Putem ću te voditi kako da dospiješ onamo."
Kako je Abraham odgovorio na tu nevjerojatnu riječ od Gospodina? "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8).
Što je Bog imao na umu? Zašto je pretraživao nacije tražeći jednoga čovjeka, a onda ga pozvao da sve ostavi i pođe na putovanje bez zemljopisne karte, bez unaprijed stvorena pravca kretanja i bez poznata odredišta? Razmislite o tome što je Bog tražio od Abrahama! Nije mu pokazao kako će prehranjivati obitelj i brinuti se za nju. Nije mu rekao kako daleko će ići i kad će stići. U početku, rekao mu je samo dvije stvari: "Idi" i "Ja ću ti pokazati put".
Bog je u biti rekao Abrahamu: "Od ovoga dana nadalje želim da mi daš svu svoju sutrašnjicu. Ostatak svoga života moraš živjeti stavivši svu svoju budućnost u moje ruke, iz dan u dan. Abrahame, tražim da svoj život obvezeš obećanju koje ti dajem. Ako se obvezeš da ćeš to učiniti, blagoslovit ću te, voditi i odvesti na mjesto koje ne možeš ni zamisliti."
Mjesto na koje je Bog htio odvesti Abrahama mjesto je na koje želi odvesti svaki ud Kristova tijela. Abraham je ono što biblijski učitelji nazivaju "čovjekom uzorkom", to je čovjek koji služi kao primjer kako hodati pred Gospodinom. Abrahamov nam primjer pokazuje što se traži od svih koji traže ugoditi Bogu.
Nemojte misliti da je Abraham bio mladić kad ga je Bog pozvao da se obveže na taj način. Vjerojatno je već imao gotove planove kako da osigura budućnost svoje obitelji, tako da je morao razmotriti mnoge stvari dok je vagao Božji poziv. Međutim, "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6).
Apostol Pavao nam govori da su svi koji vjeruju i pouzdaju se u Krista djeca Abrahamova. Poput Abrahama, i mi se smatramo pravednima jer smo obratili pozornost na isti poziv da svu svoju sutrašnjicu povjerimo u ruke Gospodnje.