OTAC ZNA
Isus nas poziva na put života koji se ne brine tjeskobno za sutrašnji dan nego svu našu budućnost stavlja u njegove ruke: "Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno.
Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se" (Mt 6,31-34).
Isus ne misli da ne trebamo planirati unaprijed ili da ništa ne trebamo činiti za svoju budućnost. Naprotiv, on govori: "Ne budite tjeskobni ili uznemireni u vezi sa sutrašnjim danom." Zapravo, naše tjeskobe su uglavnom o tome što se može dogoditi sutra. Neprekidno nas muče dvije male riječi: Što ako?
"Što ako gospodarstvo propadne te izgubim posao? Kako ću plaćati hipoteku? Kako će obitelj moći preživjeti? A što ako izgubim zdravstveno osiguranje? Ako se razbolim ili moram u bolnicu, propast ćemo. Ili što ako me iznevjeri vjera u teška vremena?" Svi mi imao tisuću tjeskoba zvanih "što ako".
Isus prekida naše "što ako" i kaže nam: "Vaš nebeski Otac zna kako se brinuti za vas." Zatim nam govori: "Ne trebate se brinuti. Vaš Otac zna da vam je sve to potrebno i neće vas napustiti. Vjerno će vas hraniti, odijevati i brinuti se za sve vaše potrebe."
"Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani ... Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.
Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!" (Mt 6,26.28-30).
Mi našem Gospodinu radosno dajemo svoje jučerašnjice predajući mu sve svoje prošle grijehe. Pouzdajemo se u njega da nam je oprostio sve naše prošle neuspjehe, sumnje i strahove. Dakle, zašto onda isto ne učinimo i s našom sutrašnjicom? Istina je to da nas se većina tijesno drži svoje budućnosti držeći da imamo pravo upravljati svojim snovima. Svoje planove stvaramo neovisno o Bogu, a onda ga kasnije tražimo da blagoslovi i ispuni naše nade i želje.
Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se" (Mt 6,31-34).
Isus ne misli da ne trebamo planirati unaprijed ili da ništa ne trebamo činiti za svoju budućnost. Naprotiv, on govori: "Ne budite tjeskobni ili uznemireni u vezi sa sutrašnjim danom." Zapravo, naše tjeskobe su uglavnom o tome što se može dogoditi sutra. Neprekidno nas muče dvije male riječi: Što ako?
"Što ako gospodarstvo propadne te izgubim posao? Kako ću plaćati hipoteku? Kako će obitelj moći preživjeti? A što ako izgubim zdravstveno osiguranje? Ako se razbolim ili moram u bolnicu, propast ćemo. Ili što ako me iznevjeri vjera u teška vremena?" Svi mi imao tisuću tjeskoba zvanih "što ako".
Isus prekida naše "što ako" i kaže nam: "Vaš nebeski Otac zna kako se brinuti za vas." Zatim nam govori: "Ne trebate se brinuti. Vaš Otac zna da vam je sve to potrebno i neće vas napustiti. Vjerno će vas hraniti, odijevati i brinuti se za sve vaše potrebe."
"Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani ... Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.
Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!" (Mt 6,26.28-30).
Mi našem Gospodinu radosno dajemo svoje jučerašnjice predajući mu sve svoje prošle grijehe. Pouzdajemo se u njega da nam je oprostio sve naše prošle neuspjehe, sumnje i strahove. Dakle, zašto onda isto ne učinimo i s našom sutrašnjicom? Istina je to da nas se većina tijesno drži svoje budućnosti držeći da imamo pravo upravljati svojim snovima. Svoje planove stvaramo neovisno o Bogu, a onda ga kasnije tražimo da blagoslovi i ispuni naše nade i želje.