KRISTOV MIR
Isus je znao da je učenicima potreban mir koji će ih provesti kroz svaku situaciju. Rekao im je: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam" (Iv 14,27).
Ova riječ vjerojatno je zadivila učenike. U njihovim očima ovo je bilo gotovo nevjerojatno obećanje: Kristov mir trebao je postati i njihov.
Ova dvanaestorica divila su se miru kojega su u protekle tri godine vidjeli u Isusu. Njihov Gospodar nikada se nije bojao. Uvijek je bio miran; nikakva ga situacija nije uzrujala.
Znamo da se Krist mogao duhovno naljutiti. Povremeno se raspalio, ali znao je i plakati. No svoj život na zemlji vodio je kao miran čovjek. Imao je mir s Ocem, mir usred iskušenja, mir u vrijeme odbacivanja i ismijavanja. Imao je mir i tijekom oluje na moru spavajući na krmi lađice dok su ostali drhtali od užasa.
Učenici su bili svjedoci kad je bijesna svjetina odvukla Isusa na visoki greben s namjerom da ga ubije. No on je mirno odšetao iz tog prizora, nedirnut i pun mira. Sve to vjerojatno je dovelo do rasprave među učenicima: "Kako može spavati u oluji? Kako može biti tako miran kad svjetina navaljuje da ga baci s litice? Ljudi se ismijavaju iz njega i vrijeđaju ga, ali on im nikada ne uzvraća. Ništa ga ne uznemiruje."
A sad je Isus obećavao taj isti mir i tim ljudima. Kad su to čuli, učenici su sigurno gledali jedan u drugoga pitajući se: "Znači li to da ćemo imati isti mir kao on? Teško za povjerovati!"
A Isus je dodao: "Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27). To neće biti takozvani mir umrtvljena društva. Niti će to biti privremeni mir bogatih i slavnih koji pokušavaju kupiti duševni mir materijalnim stvarima. Ne, to je bio mir samoga Krista, mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje.
Kad je Krist obećao učenicima svoj mir, bilo je to kao da tada njima i danas nama govori: "Znam da ne razumijete vremena koja su pred vama. Ne možete shvatiti križ i trpljenje koji su preda mnom. Ali želim da svoje srce uvedete na mjesto mira. Bez mog mira u sebi nećete biti u stanju suočiti se s onim što dolazi. Morate imati moj mir."
Ova riječ vjerojatno je zadivila učenike. U njihovim očima ovo je bilo gotovo nevjerojatno obećanje: Kristov mir trebao je postati i njihov.
Ova dvanaestorica divila su se miru kojega su u protekle tri godine vidjeli u Isusu. Njihov Gospodar nikada se nije bojao. Uvijek je bio miran; nikakva ga situacija nije uzrujala.
Znamo da se Krist mogao duhovno naljutiti. Povremeno se raspalio, ali znao je i plakati. No svoj život na zemlji vodio je kao miran čovjek. Imao je mir s Ocem, mir usred iskušenja, mir u vrijeme odbacivanja i ismijavanja. Imao je mir i tijekom oluje na moru spavajući na krmi lađice dok su ostali drhtali od užasa.
Učenici su bili svjedoci kad je bijesna svjetina odvukla Isusa na visoki greben s namjerom da ga ubije. No on je mirno odšetao iz tog prizora, nedirnut i pun mira. Sve to vjerojatno je dovelo do rasprave među učenicima: "Kako može spavati u oluji? Kako može biti tako miran kad svjetina navaljuje da ga baci s litice? Ljudi se ismijavaju iz njega i vrijeđaju ga, ali on im nikada ne uzvraća. Ništa ga ne uznemiruje."
A sad je Isus obećavao taj isti mir i tim ljudima. Kad su to čuli, učenici su sigurno gledali jedan u drugoga pitajući se: "Znači li to da ćemo imati isti mir kao on? Teško za povjerovati!"
A Isus je dodao: "Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27). To neće biti takozvani mir umrtvljena društva. Niti će to biti privremeni mir bogatih i slavnih koji pokušavaju kupiti duševni mir materijalnim stvarima. Ne, to je bio mir samoga Krista, mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje.
Kad je Krist obećao učenicima svoj mir, bilo je to kao da tada njima i danas nama govori: "Znam da ne razumijete vremena koja su pred vama. Ne možete shvatiti križ i trpljenje koji su preda mnom. Ali želim da svoje srce uvedete na mjesto mira. Bez mog mira u sebi nećete biti u stanju suočiti se s onim što dolazi. Morate imati moj mir."