ZAHTJEV ZA VJERU
Apostoli su rekli Gospodinu: "Daj nam više vjere" (Lk 17,5).
Isus je odgovorio na njihov zahtjev za vjeru ovako: "Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: 'Brzo dođi i sjedi za stol!' Neće li mu, naprotiv, reći: 'Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!' … Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti'" (Lk 17,7-8.10).
Krist ovdje govori o nama, njegovim slugama, i Bogu, našem Gospodaru. On kaže da mi trebamo hraniti Boga. Možda ćete pitati: "Kakvu hranu bismo mi trebali donositi Gospodinu? Što utažuje njegovu glad? Kako to možemo činiti?"
Biblija nam govori: "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Jednostavno rečeno, Božja najslasnija hrana je vjera. To je hrana koja mu ugađa.
Vidimo to ilustrirano kroz čitavo Pismo. Kad je stotnik molio Isusa da iscijeli njegova bolesnog slugu samo jednom riječju, Kristu je živa vjera ovog čovjeka bila prava gozba. Odgovorio je: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu" (Mt 8,10). Isus je rekao: "Ovaj poganin, autsajder, hrani moj duh. Kakav hranjiv obrok mi je dala vjera ovog čovjeka." Kad se žena koja je krvarila (Lk 8,43-48) progurala kroz gomilu i s vjerom dotakla njegov ogrtač, Isus je odmah bio svjestan njezine vjere te je bila iscijeljena. Njezina vjera mu je ugodila.
Uočio sam u Isusovim riječima u Luki 17,8 grubu izjavu: "Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij." On kaže: "Ti ne jedeš prvi, ja jedem prvi." Drugim riječima, ne smijemo trošiti našu vjeru na naše vlastite interese i potrebe. Naprotiv, naša vjera je da utaži glad našega Gospodina.
Isus je odgovorio na njihov zahtjev za vjeru ovako: "Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: 'Brzo dođi i sjedi za stol!' Neće li mu, naprotiv, reći: 'Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!' … Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti'" (Lk 17,7-8.10).
Krist ovdje govori o nama, njegovim slugama, i Bogu, našem Gospodaru. On kaže da mi trebamo hraniti Boga. Možda ćete pitati: "Kakvu hranu bismo mi trebali donositi Gospodinu? Što utažuje njegovu glad? Kako to možemo činiti?"
Biblija nam govori: "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Jednostavno rečeno, Božja najslasnija hrana je vjera. To je hrana koja mu ugađa.
Vidimo to ilustrirano kroz čitavo Pismo. Kad je stotnik molio Isusa da iscijeli njegova bolesnog slugu samo jednom riječju, Kristu je živa vjera ovog čovjeka bila prava gozba. Odgovorio je: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu" (Mt 8,10). Isus je rekao: "Ovaj poganin, autsajder, hrani moj duh. Kakav hranjiv obrok mi je dala vjera ovog čovjeka." Kad se žena koja je krvarila (Lk 8,43-48) progurala kroz gomilu i s vjerom dotakla njegov ogrtač, Isus je odmah bio svjestan njezine vjere te je bila iscijeljena. Njezina vjera mu je ugodila.
Uočio sam u Isusovim riječima u Luki 17,8 grubu izjavu: "Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij." On kaže: "Ti ne jedeš prvi, ja jedem prvi." Drugim riječima, ne smijemo trošiti našu vjeru na naše vlastite interese i potrebe. Naprotiv, naša vjera je da utaži glad našega Gospodina.