PRESTANITE SE POUZDAVATI U SEBE

Pavao nije govorio da ima vjeru dok nije izgubio svako pouzdanje u svoje tijelo. Uzeo je sve svoje obrazovanje, samopouzdanje, sposobnost, nauku i revnost te ih odbacio. O vjeri je govorio tek nakon što je rekao: "Ne mogu se pouzdavati u svoje tijelo." Isto je istina i za nas.

Prije nego je itko sposoban imati pravu vjeru, mora doći do spoznaje koliko je izgubljen, bespomoćan i krajnje beznadan. Nemamo spasonosnu vjeru dok ne dođemo do kraja vjerovanja da nas netko ili nešto osim Isus može spasiti.

Spasonosna, opravdavajuća vjera uključuje podređenost vašega života Kristu sa svim vašim srcem. To uključuje pokajanje koje kaže: "Isuse, nemam ti ništa ponuditi. Dolazim da se podredim tvome gospodstvu!"

U Rimljanima 10,9 Pavao opisuje spasonosnu vjeru kao vjerovanje srcem i priznanje ustima. Govori da je vjera više od pukog davanja mentalnog pristanka. To je, zapravo, podređenost cijeloga vašeg životu njemu – svim svojim srcem.

U Djelima 8,37 Filip je rekao uškopljeniku: "Ako vjeruješ iz svega srca …" a uškopljenik je odgovorio: "Vjerujem …" To nije bio samo metalni "da" Isusu; on je doista vjerovao svim svojim srcem i bio je spašen.

Suprotno tome, Šimun Mag vjerovao je Pavlovu propovijedanju. Međutim, on je imao samo privremenu vjeru jer mu srce nije bilo u tome. Mnoštvo ljudi u Isusovo vrijeme doista je privremeno vjerovalo u ime Kristovo, ali Isus im se nije povjeravao jer je znao da im srca nisu potpuno predana (vidi Iv 2,23-24).

Dakle, pitam vas, tko je doista opravdan po vjeri? To je onaj tko zna da je izgubljen i bespomoćan , onaj tko je sve pokušao i podbacio. Sad predaje cijeli svoj život u ruke Gospodnje – svim svojim srcem, umom, dušom i snagom. On viče: "Gospodine, tvoj sam! Ti si moja jedina nada." I on je spašen!