EGIPAT U NJIHOVU SRCU by Gary Wilkerson
Nehemija je bio pastir Izraelu – kralj, pastor, vođa i obnovitelj koji je odveo Izraela natrag u Jeruzalem, gdje su ponovno počeli graditi zidove koji su bili uništeni. Napustio je Jeruzalem da bi posjetio perzijskog kralja i kad se vratio, rekao je: "U ono sam vrijeme vidio …" (Neh 13,15).
Kad se vratio u grad, vidio je djecu Izraelovu kako čine točno iste stvari koje su činili njihovi oci, radi kojih su, prije svega, bili odvedeni u progonstvo. Sad su bili oslobođeni i ponovno su gradili svoj grad, ali još su jednom radili stvari koje su uzrokovale rušenje zidova. Ima li to smisla za vas? Dok su gradili, vršili su točno iste grijehe koji su uzrokovali pad zidova.
S jednom rukom ponovno su gradili grad, a s drugom ga uništavali. S jednom rukom izgrađivali su svoje živote, a s drugom ih uništavali.
A tako je to i danas s mnogima od nas! S jednom rukom dolazimo do oltara i vapimo Isusu, a s drugom činimo iste stare grijehe. U jednu ruku molimo, čitamo Pismo i idemo u crkvu, a u drugu, još uvijek obilazimo barove i klubove, još uvijek gledamo pornografiju na računalu, još uvijek smo u kompromisu. S jednom ruku slavimo Boga, a s drugom vršimo djela ovoga svijeta.
Izraelci su se vraćali na svoje stare načine života. Gradili su nešto novo, ali nešto staro još je uvijek bilo u njima. Piše da su djeca Izraelova pod Mojsijem izašla iz Egipta, ali nešto od Egipta još je ostalo u njima (vidi Dj 7,39). Neki od nas oslobađaju se stvari svijeta, ali nešto od svijeta još ostaje u njima.
Bog želi da dođemo na mjesto poniznosti i pokajanja. On želi da imamo život u neprestanoj pobjedi – život pobjede nad neprijateljem – uvijek.
Kad se vratio u grad, vidio je djecu Izraelovu kako čine točno iste stvari koje su činili njihovi oci, radi kojih su, prije svega, bili odvedeni u progonstvo. Sad su bili oslobođeni i ponovno su gradili svoj grad, ali još su jednom radili stvari koje su uzrokovale rušenje zidova. Ima li to smisla za vas? Dok su gradili, vršili su točno iste grijehe koji su uzrokovali pad zidova.
S jednom rukom ponovno su gradili grad, a s drugom ga uništavali. S jednom rukom izgrađivali su svoje živote, a s drugom ih uništavali.
A tako je to i danas s mnogima od nas! S jednom rukom dolazimo do oltara i vapimo Isusu, a s drugom činimo iste stare grijehe. U jednu ruku molimo, čitamo Pismo i idemo u crkvu, a u drugu, još uvijek obilazimo barove i klubove, još uvijek gledamo pornografiju na računalu, još uvijek smo u kompromisu. S jednom ruku slavimo Boga, a s drugom vršimo djela ovoga svijeta.
Izraelci su se vraćali na svoje stare načine života. Gradili su nešto novo, ali nešto staro još je uvijek bilo u njima. Piše da su djeca Izraelova pod Mojsijem izašla iz Egipta, ali nešto od Egipta još je ostalo u njima (vidi Dj 7,39). Neki od nas oslobađaju se stvari svijeta, ali nešto od svijeta još ostaje u njima.
Bog želi da dođemo na mjesto poniznosti i pokajanja. On želi da imamo život u neprestanoj pobjedi – život pobjede nad neprijateljem – uvijek.