CRKVA U EFEZU
Kršćani u Efezu hodali su prisno s Gospodinom. Dok čitam Pavlovo pismo Efežanima, zadivljen sam evanđeljem koji su ti ljudi slušali i živjeli. Na kraju krajeva, Pavao ih zapravo pohvaljuje. Obraća im se kao "svetima u Kristu Isusu … blagoslovljenima … svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu … izabranima prije stvaranja svijeta … predodređenima (njemu) za sinove po Isusu Kristu, prema odluci (njegove) volje" (Ef 1,1-6).
Kakav opis blagoslovljenoga, svetog naroda! I Isus u knjizi Otkrivenja pohvaljuje efeške kršćane: "Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost" (Otk 2,2). Drugim riječima: "Znam sve dobre stvari koje se događaju u vašim životima. Strpljivo radite za mene bez prigovaranja i sve ćete učiniti za druge. Marljivi ste u svojim dobrim djelima i to je vrlo pohvalno."
Ali Isus ukazuje i na nešto drugo u srcima tih Efežana, nešto što smatra duboko pogrešnim. On kaže: "Vidim sva vaša djela – mržnju prema grijehu, ljubav prema istini, pravednu neustrašivost. Međutim, nekako ste u svim svojim djelima dopustili da prva ljubav usahne. Vaša ljubav prema meni umire."
"Ali ipak imam nešto protiv tebe, to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Ljubljeni, čitao sam i ponovno čitao ovaj redak i zaključio da se njegova ozbiljnost ne može previdjeti. Ova riječ ovdje nešto – koja ukazuje na nešto što bi se moglo uzeti olako – u izvornom grčkom tekstu se ne pojavljuje. Umjesto toga, izvorni izraz doslovce glasi: "Ali imam protiv tebe to …"
Volio bih misliti da sam kršćanin poput Efežana, vjeran radnik. Želim vjerovati da je moje trpljenje radi Isusa, da ga moja dobra djela proslavljaju, da živim ispravnim životom, da sjedim s njim na nebesima. Ali kad čitam o Isusu koji je hodao među takvim dobro poučenim vjernicima kao što su bili Efežani te im kaže: "Imam nešto protiv vas", to mi uznemiruje dušu. Moram pitati moga Gospodina: "Isuse, imaš li nešto i protiv mene? Jesam li i ja izgubio svoju ljubav za tebe?"
Kakav opis blagoslovljenoga, svetog naroda! I Isus u knjizi Otkrivenja pohvaljuje efeške kršćane: "Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost" (Otk 2,2). Drugim riječima: "Znam sve dobre stvari koje se događaju u vašim životima. Strpljivo radite za mene bez prigovaranja i sve ćete učiniti za druge. Marljivi ste u svojim dobrim djelima i to je vrlo pohvalno."
Ali Isus ukazuje i na nešto drugo u srcima tih Efežana, nešto što smatra duboko pogrešnim. On kaže: "Vidim sva vaša djela – mržnju prema grijehu, ljubav prema istini, pravednu neustrašivost. Međutim, nekako ste u svim svojim djelima dopustili da prva ljubav usahne. Vaša ljubav prema meni umire."
"Ali ipak imam nešto protiv tebe, to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Ljubljeni, čitao sam i ponovno čitao ovaj redak i zaključio da se njegova ozbiljnost ne može previdjeti. Ova riječ ovdje nešto – koja ukazuje na nešto što bi se moglo uzeti olako – u izvornom grčkom tekstu se ne pojavljuje. Umjesto toga, izvorni izraz doslovce glasi: "Ali imam protiv tebe to …"
Volio bih misliti da sam kršćanin poput Efežana, vjeran radnik. Želim vjerovati da je moje trpljenje radi Isusa, da ga moja dobra djela proslavljaju, da živim ispravnim životom, da sjedim s njim na nebesima. Ali kad čitam o Isusu koji je hodao među takvim dobro poučenim vjernicima kao što su bili Efežani te im kaže: "Imam nešto protiv vas", to mi uznemiruje dušu. Moram pitati moga Gospodina: "Isuse, imaš li nešto i protiv mene? Jesam li i ja izgubio svoju ljubav za tebe?"