BOG SE VESELI U SVOM SINU

Bog je govorio Izaiji o određenom sluzi koji veseli njegovo srce: "Evo Sluge mojega koga podupirem, moga izabranika, u kom se veseli duša moja" (Iz 42,1). Tko je taj Sluga kojega Bog podupire te čuva svaki njegov korak? Tko je njegov izabranik, onaj u kom se tako veseli?

Odgovor nalazimo u Matejevu evanđelju: "Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u kojem sam našao svoje zadovoljstvo" (Mt 3,16-17).

Hebrejska riječ za u kojem sam našao svoje zadovoljstvo ovdje znači "veseliti se". Bog je rekao: "Moja duša veseli se u mom Sinu Isusu Kristu!"

Kroz čitav Stari zavjet, Gospodinu je na žrtvu bilo prinijeto neiskazano mnogo ovaca i stoke. Rijeke životinjske krvi tekle su stoljećima. Međutim, Biblija kaže da nijedna od tih žrtava nije Gospodinu bila ugodna: "Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe … Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne" (Heb 10,4.6).

Odmah u sljedećem retku čitamo ove divne Isusove riječi: "Tada rekoh: Evo, dolazim … da činim, Bože, volju tvoju" ( Heb 10,7). Krist je došao na zemlju učiniti ono što životinjska žrtva nije mogla.

"Zato ulazeći u svijet, Krist veli: 'Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo'" (Heb 10,5). Bog je ovdje na zemlji pripremio fizičko tijelo za Isusa, tijelo koje je osiguralo posljednju, savršenu žrtvu.

Ukratko, Bog se ponizio radi nas. Zatvorivši se u ljudsku utrobu, preuzeo je na sebe našu narav. I ostavio je bogatstvo neba da postane siromašan, dajući svoj život za našu otkupninu.