IDEM S TOBOM by Gary Wilkerson
Pavao je rekao Timoteju: "… molio sam te kad sam odlazio u Makedoniju … da još ostaneš u Efezu" (1 Tim 1,3), ali je Timotej, koji je volio svog mentora, rekao: "Idem s tobom."
Ne znam zašto je Timotej htio ići s Pavlom. Možda jer je jednostavno volio Pavla ili se možda u Efezu razočarao. Čini se da su oni u efeškoj crkvi bili usredotočeni na sebe, živeći samopravednim stilom života i nastojeći izgledati dobro. Kad postanete samopravedni, to često znači da ste prevareni te postanete pohlepno i sebično slavohlepni.
U to vrijeme bila je glad u Makedoniji, a isto tako i u Jeruzalemu, te su crkve tamo prolazile kroz veliko siromaštvo. Dok su se oni u Makedoniji borili, očito je gospodarstvo u Efezu još uvijek bilo dobro te su imali mnoga sredstva koja su čuvali za sebe.
Pavao kaže Timoteju: "Prenesi (Efežanima) da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni" (1 Tim 6,17-18).
U nekim prijevodima ovaj redak glasi: "Zapovjedi bogatašima u ovom sadašnjem vremenu da budu velikodušni." Zašto bi Pavao rekao nešto što zvuči tako apsurdno? Čini se neprirodno zapovjediti ljudima da budu darežljivi i da ne drže stvari samo za sebe, nego da dijele taj velikodušan dar od Boga. Zašto bi im Pavao zapovjedio da budu darežljivi?
Kad je Pavao rekao Timoteju da "zapovjedi" Efežanima da budu darežljivi, to nije bilo samo da ih navede da daju, nego i da vide da nešto od milosti nedostaje u njihovim životima.
Crkva u Makedoniji imala je nešto što je crkvi u Efezu nedostajalo. Istina, makedonska crkva bila je pogođena siromaštvom u fizičkom životu, ali bila je nevjerojatno velikodušna, jer nisu samo davali, nego su davali iznad svojih mogućnosti (vidi 2 Kor 8,1-3). Čitamo da su Makedonci "usrdno molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj službi milosrđa u korist svetih" (2 Kor 8,4).
Makedonska crkva očito je razumjela milost. Hodali su u milosti i Timotej je to htio vidjeti vlastitim očima.
Ne znam zašto je Timotej htio ići s Pavlom. Možda jer je jednostavno volio Pavla ili se možda u Efezu razočarao. Čini se da su oni u efeškoj crkvi bili usredotočeni na sebe, živeći samopravednim stilom života i nastojeći izgledati dobro. Kad postanete samopravedni, to često znači da ste prevareni te postanete pohlepno i sebično slavohlepni.
U to vrijeme bila je glad u Makedoniji, a isto tako i u Jeruzalemu, te su crkve tamo prolazile kroz veliko siromaštvo. Dok su se oni u Makedoniji borili, očito je gospodarstvo u Efezu još uvijek bilo dobro te su imali mnoga sredstva koja su čuvali za sebe.
Pavao kaže Timoteju: "Prenesi (Efežanima) da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni" (1 Tim 6,17-18).
U nekim prijevodima ovaj redak glasi: "Zapovjedi bogatašima u ovom sadašnjem vremenu da budu velikodušni." Zašto bi Pavao rekao nešto što zvuči tako apsurdno? Čini se neprirodno zapovjediti ljudima da budu darežljivi i da ne drže stvari samo za sebe, nego da dijele taj velikodušan dar od Boga. Zašto bi im Pavao zapovjedio da budu darežljivi?
Kad je Pavao rekao Timoteju da "zapovjedi" Efežanima da budu darežljivi, to nije bilo samo da ih navede da daju, nego i da vide da nešto od milosti nedostaje u njihovim životima.
Crkva u Makedoniji imala je nešto što je crkvi u Efezu nedostajalo. Istina, makedonska crkva bila je pogođena siromaštvom u fizičkom životu, ali bila je nevjerojatno velikodušna, jer nisu samo davali, nego su davali iznad svojih mogućnosti (vidi 2 Kor 8,1-3). Čitamo da su Makedonci "usrdno molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj službi milosrđa u korist svetih" (2 Kor 8,4).
Makedonska crkva očito je razumjela milost. Hodali su u milosti i Timotej je to htio vidjeti vlastitim očima.