LJUDI DRUGE VRSTE

Kad čitam o podvizima svetih ljudi u Starom zavjetu, srce mi gori. Ti sluge držali su se tako odgovorni za stvari imena Božjeg da su činili snažna djela koja danas zbunjuju umove većine kršćana.

Ti sveci iz davnine bili su poput stijene, odbijajući ići naprijed bez riječi vodstva od Boga. Ponekad su danima plakali i tužili nad stanjem otpadništva u njegovom Domu. Odbijali su jesti, piti i prati se. Čupali su kosu i bradu. Prorok Jeremija ležao je čak na boku na ulicama Jeruzalema tristo šezdeset pet dana neprestano upozoravajući na dolazak suda Božjeg.

Pitam se, gdje su ti sveti ljudi uzimali svoju duhovnu vlast i snagu da čine sve što su učinili? Oni su bili ljudi drukčije vrste, sluge potpuno drukčije od onih koje danas vidimo u crkvama. Ja se jednostavno ne mogu povezati s njima i njihovim življenjem. Znam da nisam potpuno njihove vrste. A ni ne poznajem nijednoga kršćanina koji bi bio.

U vezi s tim nešto me uznemiruje. Biblija govori da su podvizi tih starozavjetnih ljudi zapisani kao pouka za nas. "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Njihove su priče primjeri da nam pokažu kako ganuti srce Božje ili kako dovesti pokvaren narod do pokajanja.

Jesu li, dakle, ti sveci bili ljudi neke posebne vrste? Jesu li bili nadljudi, s predodređenom sudbinom, primivši nadnaravnu snagu nepoznatu našoj generaciji? Uopće ne. Biblija naglašeno izjavljuje da su naši pobožni praoci bili ljudi kao vi i ja, podložni istim strastima tijela (vidi Jak 5,17). Činjenica je da njihovi primjeri otkrivaju model koji trebamo slijediti. Ti su ljudi posjedovali nešto u svom karakteru što je potaklo Boga da položi svoju ruku na njih. Zbog toga ih je odabrao da izvrše njegove naume. A on i nas danas potiče da tražimo istu kvalitetu karaktera.

Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio cijelu svoju naciju. Pismo govori da je Ezra bio čovjek na kome je bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" (Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio svoju ruku, obuhvatio ga i pretvorio u drugoga čovjeka.

Zašto je Bog to učinio s Ezrom? U ono vrijeme, u Izraelu je bilo na stotine književnika. Svi su oni imali isti poziv da proučavaju i tumače narodu Riječ Božju. Što je Ezru odvajalo od drugih? Što je navelo Gospodina da stavi svoju ruku na ovog čovjeka i zaduži ga za pedeset tisuća ljudi da ponovno sagrade srušeni grad Jeruzalem?

Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan. I nije skrenuo od nje. Sam je sebi rekao: "Bit ću proučavatelj Riječi. I provodit ću sve što pročitam."

Daleko prije nego je Bog položio svoju ruku na Ezru, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio je da njime bude ispitan, opran i očišćen od sve nečistoće tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se nad njim. Dopustio je da Pismo pripremi njegovo srce za svaki posao koji Bog odabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.