BOG TE LJUBI!
Otac te ljubi – na toj točki mnogi vjernici iznevjere Boga. Iznova i iznova voljni su biti optuženi za grijeh i pogrešku. Ali ne dopuštaju Duhu Svetom da ih preplavi Očevom ljubavlju.
Legalist voli živjeti pod osudom. On nikada ne razumije ljubav Božju niti dopušta Duhu Svetom da služi tom ljubavlju njegovoj duši.
Mi u našoj crkvi Times Square mislimo da pravedan čovjek, onaj koji istinski ljubi Isusa, voli opomenu. On uči poželjeti dobrodošlicu da Duhu Svetom da razotkrije sva njegova skrivena područja grijeha i nevjere, jer što se više suočava s grijehom, sretniji i slobodniji postaje.
Međutim, u mnogim kršćanima vidim stav: "Samo me osuđuj, Gospodine, i opominji!" To nije ista stvar kao istinska osuda. Primjerice, vidim to u mnogim odgovorima na moje poruke. Kad pišem poruku koja grmi sudom, dobivam nevjerojatne odgovore odobravanja.
Kad govorim o Isusovoj dobroti i ljubavi, primam pisma koje govore: "Više ne propovijedaš istinu!" Kao da ljudi govore: "Ako ne opominješ, onda ono što govoriš ne može biti evanđelje." Takvi vjernici nikada nisu ušli u veliko ljubavno poslanje Duha Svetoga.
To je područje gdje morate naučiti hodati po Duhu, a ne po osjećajima! Hodati ili živjeti po Duhu znači dopuštati Duhu Svetom da čini u vama ono za što je poslan. A to znači dopustiti mu da upravo sada preplavi vaše srce ljubavlju Božjom: "Ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5).
Izaija je rekao: "Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti, utješit ćete se u Jeruzalemu" (Iz 66,13). Izaija je pisao tvrdokornom narodu Božjem koji "okrenu (otpadnu) za srcem svojim" (Iz 57,17).
Recite mi kako dugo će se jedan učitelj baviti svojeglavim, jogunastim učenikom koji odbija poslušati savjet? Ne dugo! Ali prorok Izaija uzima jednu od najuzvišenijih slika među ljudima – sliku majčine ljubavi za dijete – i pokazuje nam nešto od te ljubavi koju naš Otac ima za nas.
Jednoj majci u našoj crkvi potreban je čitav dan da posjeti sina u zatvoru. Ona sjeda u autobus i satima se vozi samo da bi ga nakratko vidjela. Ta majka vidi sina u onoj zatvorskoj uniformi i agoniju u njegovim očima te sa svakim putovanjem još malo u sebi umre. Ali ona nikada ne diže ruke od njega. On je još uvijek njezin sin!
Duh Sveti želi da znate da takvu ljubav ima Bog za vas! On nas tješi govoreći nam: "Jednom si rekao da sve daješ za Isusa. Dao si mu svoju ljubav i on te još uvijek ljubi. A ni ja te sada neću pustiti. On me poslao da obavim djelo – i nastavit ću ga obavljati!"
Ni za koga na ovoj zemlji ne postoji istinska utjeha osim utjehe Duha Svetoga. Zbog toga vam je potreban Duh Sveti u vama. Samo on vas noću može poleći u topao krevet i ispuniti vaše srce savršenim mirom. Samo on vas može uistinu utješiti u vrijeme boli i žalosti. On je Onaj tko će vas uvjeriti: "Ova utjeha nije samo privremena, ona je vječna."
Legalist voli živjeti pod osudom. On nikada ne razumije ljubav Božju niti dopušta Duhu Svetom da služi tom ljubavlju njegovoj duši.
Mi u našoj crkvi Times Square mislimo da pravedan čovjek, onaj koji istinski ljubi Isusa, voli opomenu. On uči poželjeti dobrodošlicu da Duhu Svetom da razotkrije sva njegova skrivena područja grijeha i nevjere, jer što se više suočava s grijehom, sretniji i slobodniji postaje.
Međutim, u mnogim kršćanima vidim stav: "Samo me osuđuj, Gospodine, i opominji!" To nije ista stvar kao istinska osuda. Primjerice, vidim to u mnogim odgovorima na moje poruke. Kad pišem poruku koja grmi sudom, dobivam nevjerojatne odgovore odobravanja.
Kad govorim o Isusovoj dobroti i ljubavi, primam pisma koje govore: "Više ne propovijedaš istinu!" Kao da ljudi govore: "Ako ne opominješ, onda ono što govoriš ne može biti evanđelje." Takvi vjernici nikada nisu ušli u veliko ljubavno poslanje Duha Svetoga.
To je područje gdje morate naučiti hodati po Duhu, a ne po osjećajima! Hodati ili živjeti po Duhu znači dopuštati Duhu Svetom da čini u vama ono za što je poslan. A to znači dopustiti mu da upravo sada preplavi vaše srce ljubavlju Božjom: "Ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5).
Izaija je rekao: "Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti, utješit ćete se u Jeruzalemu" (Iz 66,13). Izaija je pisao tvrdokornom narodu Božjem koji "okrenu (otpadnu) za srcem svojim" (Iz 57,17).
Recite mi kako dugo će se jedan učitelj baviti svojeglavim, jogunastim učenikom koji odbija poslušati savjet? Ne dugo! Ali prorok Izaija uzima jednu od najuzvišenijih slika među ljudima – sliku majčine ljubavi za dijete – i pokazuje nam nešto od te ljubavi koju naš Otac ima za nas.
Jednoj majci u našoj crkvi potreban je čitav dan da posjeti sina u zatvoru. Ona sjeda u autobus i satima se vozi samo da bi ga nakratko vidjela. Ta majka vidi sina u onoj zatvorskoj uniformi i agoniju u njegovim očima te sa svakim putovanjem još malo u sebi umre. Ali ona nikada ne diže ruke od njega. On je još uvijek njezin sin!
Duh Sveti želi da znate da takvu ljubav ima Bog za vas! On nas tješi govoreći nam: "Jednom si rekao da sve daješ za Isusa. Dao si mu svoju ljubav i on te još uvijek ljubi. A ni ja te sada neću pustiti. On me poslao da obavim djelo – i nastavit ću ga obavljati!"
Ni za koga na ovoj zemlji ne postoji istinska utjeha osim utjehe Duha Svetoga. Zbog toga vam je potreban Duh Sveti u vama. Samo on vas noću može poleći u topao krevet i ispuniti vaše srce savršenim mirom. Samo on vas može uistinu utješiti u vrijeme boli i žalosti. On je Onaj tko će vas uvjeriti: "Ova utjeha nije samo privremena, ona je vječna."