DANIEL – ČOVJEK DRUGE VRSTE!
Daniel je bio "čovjek druge vrste" koji govori u slomljenosti: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući" (Dn 9,3-4). Zauzvrat, bio je u stanju razabrati vremena jer je poznavao srce Božje. "Ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina, koje se – prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti" (Dn 9,2).
Kako je Daniel došao do slomljenosti, spoznaje i razbora? Sve je započelo s proučavanjem Riječi Božje. Daniel je dopustio da ga Pismo potpuno zahvati. Često ga je citirao jer ga je imao skrivenog u svome srcu: "…kao što je zapisano u Zakonu …" (Dn 9,13).
U 10. poglavlju ovaj je pobožan prorok primio objavu Krista: "Podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga … lice mu kao munja, oči kao baklje ognjene … zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva" (Dn 10,5-6).
Molim vas, odlučite danas svojim srcem da ćete tražiti Boga sa svom revnošću i odlučnošću. Zatim idite u njegovu Riječ s uvijek sve većom ljubavlju i željom. Molite i postite za slomljenost da primite njegovo breme. Na kraju priznajte i odbacite sve što sprečava Duha Svetoga da otvori nebeske blagoslove za vas. Put "čovjeka druge vrste" otvoren je svakome. Hoćete li vi krenuti njime?
Takvo hodanje donosi dodir Božji. Daniel je svjedočio: "I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove" (Dn 10,10). Riječ dotaknuti ovdje znači "silovito posegnuti". Daniel je govorio: "Kad je Bog stavio svoju ruku na mene, to me bacilo na lice. Njegov me dodir potakao da ga tražim sa svime što je u meni."
To se događa svaki put kad Bog dotakne nečiji život. Tada čovjek pada na koljena i postaje muškarac ili žena molitve, primoran tražiti Gospodina.
Pitao sam se zašto Bog tako potiče samo određene ljude? Zašto ga neki sluge počnu gladno tražiti, dok drugi vjernici idu svojim putem? Od Boga dotaknuti sluge imaju prisan odnos s Gospodinom. Oni primaju otkrivenja iz neba. I uživaju u hodanju s Kristom kao malo tko.
Zašto je Bog položio svoju ruku na Daniela i dotakao ga? Zašto je ovaj čovjek bio u stanju vidjeti i čuti stvari koje nitko drugi nije mogao? On izjavljuje: "Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga" (Dn 10,7).
Bog treba glas koji će govoriti njegovu poruku. On želi molitvenog slugu, nekoga tko će vjerno odgovarati na njegov poziv. Daniel je bio takav čovjek; vjerno je molio triput na dan. A sada, dok je hodao obalom rijeke, objavio mu se sam Krist (vidi Dn 10,7-9).
Bog je učinio Daniela svojim prorokom jer:
1. nikada nije prestao moliti (vidi Dn 10,2-3),
2. tugovao je nad duhovnim raspadom u društvu i crkvi (vidi Dn 9) i
3. odbio je gajiti ili skrivati grijeh (Dn 9,4-5).
Kako je Daniel došao do slomljenosti, spoznaje i razbora? Sve je započelo s proučavanjem Riječi Božje. Daniel je dopustio da ga Pismo potpuno zahvati. Često ga je citirao jer ga je imao skrivenog u svome srcu: "…kao što je zapisano u Zakonu …" (Dn 9,13).
U 10. poglavlju ovaj je pobožan prorok primio objavu Krista: "Podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga … lice mu kao munja, oči kao baklje ognjene … zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva" (Dn 10,5-6).
Molim vas, odlučite danas svojim srcem da ćete tražiti Boga sa svom revnošću i odlučnošću. Zatim idite u njegovu Riječ s uvijek sve većom ljubavlju i željom. Molite i postite za slomljenost da primite njegovo breme. Na kraju priznajte i odbacite sve što sprečava Duha Svetoga da otvori nebeske blagoslove za vas. Put "čovjeka druge vrste" otvoren je svakome. Hoćete li vi krenuti njime?
Takvo hodanje donosi dodir Božji. Daniel je svjedočio: "I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove" (Dn 10,10). Riječ dotaknuti ovdje znači "silovito posegnuti". Daniel je govorio: "Kad je Bog stavio svoju ruku na mene, to me bacilo na lice. Njegov me dodir potakao da ga tražim sa svime što je u meni."
To se događa svaki put kad Bog dotakne nečiji život. Tada čovjek pada na koljena i postaje muškarac ili žena molitve, primoran tražiti Gospodina.
Pitao sam se zašto Bog tako potiče samo određene ljude? Zašto ga neki sluge počnu gladno tražiti, dok drugi vjernici idu svojim putem? Od Boga dotaknuti sluge imaju prisan odnos s Gospodinom. Oni primaju otkrivenja iz neba. I uživaju u hodanju s Kristom kao malo tko.
Zašto je Bog položio svoju ruku na Daniela i dotakao ga? Zašto je ovaj čovjek bio u stanju vidjeti i čuti stvari koje nitko drugi nije mogao? On izjavljuje: "Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga" (Dn 10,7).
Bog treba glas koji će govoriti njegovu poruku. On želi molitvenog slugu, nekoga tko će vjerno odgovarati na njegov poziv. Daniel je bio takav čovjek; vjerno je molio triput na dan. A sada, dok je hodao obalom rijeke, objavio mu se sam Krist (vidi Dn 10,7-9).
Bog je učinio Daniela svojim prorokom jer:
1. nikada nije prestao moliti (vidi Dn 10,2-3),
2. tugovao je nad duhovnim raspadom u društvu i crkvi (vidi Dn 9) i
3. odbio je gajiti ili skrivati grijeh (Dn 9,4-5).