POSLJEDNJA ŽETVA
"Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem, i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje (Pnz 11,13-14).
Razdoblje sijanja i razdoblje žetve u Izraelu bilo je upravo suprotno od našega. Prve kiše, koje su omekšale zemlju, padale su od listopada do kraja prosinca, upravo prije razdoblja sijanja. Posljednje kiše padale su od ožujka do travnja, baš prije žetve, i te kiše sazrijevale su žetvu.
Važno je zapaziti da su ova dva razdoblja kiše uvijek bila u vezi sa žetvom: "… i moći ćeš sabirati …" (r. 14). Ljubljeni, želite li prosuditi neko djelovanje Duha Svetog kako biste spoznali je li ono od Boga ili od tijela, koristite ovaj kriterij: djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!
Bez obzira kakve manifestacije vidite u takozvanom probuđenju, ono nije pravo djelovanje Božje ako nije usredotočeno na žetvu. Kiša Duha Svetog uvijek pada kako bi proizvela skupljanje duša.
Bog je izlio svog Duha u ranoj kiši na Pentekost da pripremi i omekša tlo kako bi se posijalo sjeme evanđelja. Duhom ispunjeni sijači onoga su dana bili poslani iz gornje sobe u čitav svijet – u Jeruzalem, Judeju, Samariju i sve do krajeva zemlje da bi činili učenike Isusa Krista.
Crkva sad već gotovo dvije tisuće godina gleda sijanje i rast – i sad je vrijeme žetve! Svi koji su umrli u Kristu do sada predstavljaju prve plodove ili ranu žetvu. Ali Zaharija proriče posljednju žetvu i to je razlog zašto Isus još nije došao (vidi Zah 12,10). Gospodin strpljivo čeka svoju posljednju, silnu žetvu na zemlji!
"Prema tome, strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ranu i kasnu kišu" (Jak 5,7). - See more at: http://sermons.worldchallenge.org/en/node/23335#sthash.wXwKWAPP.dpuf
Razdoblje sijanja i razdoblje žetve u Izraelu bilo je upravo suprotno od našega. Prve kiše, koje su omekšale zemlju, padale su od listopada do kraja prosinca, upravo prije razdoblja sijanja. Posljednje kiše padale su od ožujka do travnja, baš prije žetve, i te kiše sazrijevale su žetvu.
Važno je zapaziti da su ova dva razdoblja kiše uvijek bila u vezi sa žetvom: "… i moći ćeš sabirati …" (r. 14). Ljubljeni, želite li prosuditi neko djelovanje Duha Svetog kako biste spoznali je li ono od Boga ili od tijela, koristite ovaj kriterij: djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!
Bez obzira kakve manifestacije vidite u takozvanom probuđenju, ono nije pravo djelovanje Božje ako nije usredotočeno na žetvu. Kiša Duha Svetog uvijek pada kako bi proizvela skupljanje duša.
Bog je izlio svog Duha u ranoj kiši na Pentekost da pripremi i omekša tlo kako bi se posijalo sjeme evanđelja. Duhom ispunjeni sijači onoga su dana bili poslani iz gornje sobe u čitav svijet – u Jeruzalem, Judeju, Samariju i sve do krajeva zemlje da bi činili učenike Isusa Krista.
Crkva sad već gotovo dvije tisuće godina gleda sijanje i rast – i sad je vrijeme žetve! Svi koji su umrli u Kristu do sada predstavljaju prve plodove ili ranu žetvu. Ali Zaharija proriče posljednju žetvu i to je razlog zašto Isus još nije došao (vidi Zah 12,10). Gospodin strpljivo čeka svoju posljednju, silnu žetvu na zemlji!
"Prema tome, strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ranu i kasnu kišu" (Jak 5,7). - See more at: http://sermons.worldchallenge.org/en/node/23335#sthash.wXwKWAPP.dpuf