U ZATVOR ZA ISUSA
"Ali, braćo, žalim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti" (Fil 1,12). Kad je Pavao ovo napisao, bio je stariji čovjek s godinama iskustva. Usred jedne od najgorih kušnji svoga života, govorio je svojim prijateljima iz srca.
Za ovo vrijeme dok hodate s Isusom, sigurno ste upoznali bol, kušnje i nevolje. Kako ste se onda ponašali? Kakav je bio ishod, rezultat vaših iskustava? Jesu li sve vaše nevolje bile uzalud? Ili ste usred njih učili ljubav Božju i vjernost?
Recimo da ste odani vjernik koji je položio život za Isusa. Imate breme za umirući svijet, plačete za izgubljenima i imate jasnu zapovijed da zadobivate duše. I kažete svim svojim prijateljima da idete u određeni grad da svjedočite o milosti Božjoj.
Međutim, nakon što odete, vaši prijatelji kod kuće dobivaju vijest da uopće niste upotrijebljeni od Boga. Ništa nije bilo kao što je bilo planirano; zapravo, vaša služba je mrtva. Nemate ništa pokazati za svoj trud i, umjesto da ste raspirili grad za Krista, završili ste u zatvoru.
Kako biste reagirali ako biste za svoju odanost, muku i žrtvu imali pokazati samo krajnji neuspjeh?
Neki kršćani bi se durili. Sumnjali bi u riječ Božju za njih i u vodstvo Duha. Međutim, drugi kršćani bi odgovorili poput Pavla – radovali bi se jer su bili dostojni trpljenja za Krista. Pavao nije pokušao odgonetnuti svoje nevolje. Odgovorio je s radošću, vjerom i nadom jer je znao da je treniran kao svjedok Božji. Pisao je svojim prijateljima iz zatvora: "Moja situacija je glavna tema razgovora u carevoj palači. Zapravo, svatko u Rimu govori o onome što mi se dogodilo. U zatvoru sam za Isusa." Vjerojatno je on bio zanimljiv prizor u onoj zatvorskoj ćeliji – mršav Židov ohrabruje sve oko sebe: "Radujte se u svojim nevoljama. Bog je vjeran!"
Pavao nije potratio nijednu od svojih nevolja jer je znao da svaka od njih ima božansku svrhu. Isto tako, Gospodin i nas promatra da vidi kako se ponašamo tijekom svojih kušnji.
Za ovo vrijeme dok hodate s Isusom, sigurno ste upoznali bol, kušnje i nevolje. Kako ste se onda ponašali? Kakav je bio ishod, rezultat vaših iskustava? Jesu li sve vaše nevolje bile uzalud? Ili ste usred njih učili ljubav Božju i vjernost?
Recimo da ste odani vjernik koji je položio život za Isusa. Imate breme za umirući svijet, plačete za izgubljenima i imate jasnu zapovijed da zadobivate duše. I kažete svim svojim prijateljima da idete u određeni grad da svjedočite o milosti Božjoj.
Međutim, nakon što odete, vaši prijatelji kod kuće dobivaju vijest da uopće niste upotrijebljeni od Boga. Ništa nije bilo kao što je bilo planirano; zapravo, vaša služba je mrtva. Nemate ništa pokazati za svoj trud i, umjesto da ste raspirili grad za Krista, završili ste u zatvoru.
Kako biste reagirali ako biste za svoju odanost, muku i žrtvu imali pokazati samo krajnji neuspjeh?
Neki kršćani bi se durili. Sumnjali bi u riječ Božju za njih i u vodstvo Duha. Međutim, drugi kršćani bi odgovorili poput Pavla – radovali bi se jer su bili dostojni trpljenja za Krista. Pavao nije pokušao odgonetnuti svoje nevolje. Odgovorio je s radošću, vjerom i nadom jer je znao da je treniran kao svjedok Božji. Pisao je svojim prijateljima iz zatvora: "Moja situacija je glavna tema razgovora u carevoj palači. Zapravo, svatko u Rimu govori o onome što mi se dogodilo. U zatvoru sam za Isusa." Vjerojatno je on bio zanimljiv prizor u onoj zatvorskoj ćeliji – mršav Židov ohrabruje sve oko sebe: "Radujte se u svojim nevoljama. Bog je vjeran!"
Pavao nije potratio nijednu od svojih nevolja jer je znao da svaka od njih ima božansku svrhu. Isto tako, Gospodin i nas promatra da vidi kako se ponašamo tijekom svojih kušnji.